Page 63 - Vila Velebita br 16

Basic HTML Version

Miroslav Marjanović - Gonza
Rođen je u Prnjavoru Čuntićkom kod Petrinje 1959. godine.
Nakon osnovne škole i gimnazije završio pedagošku akademiju. Do 1990. radio kao
razredni nastavnik u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a slijedećih pet godina isti posao u
Austriji gdje i sada živi te radi kao poduzetnik.
Još od osnovne škole bio je literalno aktivan preko raznih predstava i natjecanja. Sve
emocije stvorene životnim događanjima akumulirali su se podsvjesno u glavi, te nakon
dugo vremena preko ruke i olovke pretvoreni u poeziju na papiru. Napisao je više od 150
pjesama svih tematika koje su nastale u vrlo kratkom vremenu te će uskoro biti objavljene.
Neke od njih ekskluzivno predstavljamo u našem časopisu.
SJEĆANJA
Miris lipe um mi muti
Tajnoviti, mračni skuti
Svud gitare parkom zvone
Stare sad su djeve one
Vrijeme šiba po mladosti
Reum uze moje kosti
Bijeli golub 'lejom guče
Kao da je bilo juče
Gukom pjeva, para traži
Oni su mi časi draži
LIČKA ZIMA
Bijeli pokrov poljem bijeli
Svako dijete se veseli
Krošnje smrzle čipkaju se
Graja dječja grudaju se
Sanjke lete, skije ližu
Zec se smrz'o uši strižu
Sunce škrto snijegom sijeva
Bjelina je zima pjeva
Korak škripi dah se puši
Bijelo mi je i u duši
Ljubi obzor snijegom nebo
Promrzo sam pećku b' treb'o
Stisnu mračak na bjelinu
Šarov laje gazde brinu
Strah od vuka dršće stado
Ovca brižno grli mlado
Dimnjak huklja čadnim dimom
Vijavica sve pod zimom
Sve do laste ne kopni se
Zima stisla neda na se
PROGNANICI
Tužni svati putem gmižu
…u kesama sva imanja…
suzne suze, suzu stižu.
Korak težak, grč na licu,
rano je za bijelu pticu.
Stisnu tuga, zlo se sprema,
povratka nam jadnim nema.
Osta brazda, plače žito,
tugu ponijeh žalovito.
Kuće njeme, tori zjaju,
bježi narod, psine laju.
Konji ržu, bleji telad
Kud'nam vode našu čeljad?
Krun'cu šapćuć, vjerom hodeć,
svati idu nadu vodeć.
Pripremio: Davor Jutriša
Vila Velebita / Br.: 16 (108) - Prosinac 2008.
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
62
Naši članovi - pjesnici!