Page 13 - Vila Velebita br 17

Basic HTML Version

VI LA
E
L
E
B
I
T
A
Vila Velebita / Br. 17 (109) - Travanj, 2009.
12
Vila:
ć
ž
ž
Vila:
ž ž
ć
đ
Gospi je bio i ostao Vaša
nepresušna inspiracija u osobnom i u
poslovnom ivotu. Koje su niti koje
Vas tako suptilno ve u uz ovaj grad?
Kako se ivio ivot u Gospi u
izme u dva rata, Drugoga svjetskog i
Domovinskog rata?
Kao što ste i sami rekli, Gospić je
ostavio neizbrisiv pečat u mojem
životu i radu. U Gospiću sam rođena,
završila osnovnu školu i gimnaziju.
Na moj daljnji razvoj odnosno
usmjerenost prema vrijednostima
duhovne kulture utjecali su s jedne
strane, dramatični događaji u široj
obitelji zbog političkih prilika i
pritisaka u staroj Jugoslaviji, od
1941. do, po mnogo čemu kobne
1945.g., te s druge strane, odgoj u
katoličkoj vjeri i sama mladenačka
osebujnost. Mogu kazati,da upravo
zato što čovjek posjeduje samo jednu
mladost prožetu kušnjama, čitav mu
je život ispunjen njome i sjećanjem
na nju. I zato je moj život,
identificirajući istinu pogledom i
iskustvom, stvarao etiku kršćanskoga
senzibiliteta i domoljublja. Po
završetku gimnazije, upisala sam i
diplomirala književnost i jezik pri
Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
Službovala sam u osnovnoj školi u
Kutini, gimnaziji u Gospiću, na
pedagoškim akademijama u Gosp-
iću, Čakovcu i Rijeci.
Život u mojem gradu neizbježno
otvara mnoga pitanja o umijeću
življenja, o načinu života i upra-
vljanja životom na pojedinačnoj i
zajedničkoj razini, prilikama i
neprilikama svakodnevnice. Zato je
razmišljanje pojedinca i zajednice
neophodno značajno za rast zaje-
dnice i grada. Prije svega, moramo
imati u vidu prošlost i sadašnjost
našega grada, a potom predviđanje
njegove budućnosti. Povijest grada
Gospića u hrvatsku povijest ulazi kao
„grad tvrđava“ u borbi za nacionalnu
slobodu. Posebno je obilježen u
vremenu od 1941. do 1945.g. i u
razdoblju nakon toga. Stoga se ne
smije dopustiti potiskivanje, relativi-
ziranje pa čak i zaborav bitnih
povijesnih događaja i datuma, a sa
ciljem razvijanja osobnog i naciona-
lnog identiteta naspram nasrtaja
suvremene globalizacije koja se
očituje upravo u deteritorizaciji
identiteta. Upravo zahvaljujući
kontinuitetu, iscrtanom iskustvom
borbe za slobodu, Domovinski je rat
doveo do stvaranja slobodne hrvatske
države.
Djetinjstvo i mladost provela sam u
brojnoj obitelji dida Jure Frkovića, u
kući na bivšoj Staroj placi, dana-
šnjem Trgu Stjepana Radića. Moji
baka i djed su imali šesnaestero djece,
koja su imala različite životne
Vila:
ć
ž
ć
Sje ate li se djetinjstva? Kako
se tada ivjelo uGospi u?
putove. Živjeli smo na velikom
gospodarstvu, koje je uključivalo
trgovinu, gostionu, remenariju i
velike zemljišne posjede u djedovom
vlasništvu. Život je bio vrlo dina-
mičan, rasla sam u prilično imućnoj
obitelji. Sjećam se didovih riječi:“
Tko neće raditi, vrata od kuće su mu
širom otvorena“ ili „Ako jedno od
vas bude rasipalo novac ili oštetilo
gospodarstvo, svi ćemo propasti.“
Takav stil života i rada prihvatila je i
moja majka Ana, koja je dosta
pomagala na ovako velikom i