Page 29 - Vila Velebita br 17

Basic HTML Version

VI LA
E
L
E
B
I
T
A
Vila Velebita / Br. 17 (109) - Travanj, 2009.
28
I
stina je, što je zapisao
kroničar Tomašić, da je
krbavski poraz bio poče-
tkom "rasapa Hrvatskoga
Kraljevstva", ali nije istina što
je izrekao mletački poslanik
A. Fabregues, poslavši iz
Senja pismo papi Aleksandru
VI., da je "s ovom domo-
vinom gotovo", jer nije bilo
točno da je na Krbavi izginulo
baš sve hrvatsko plemstvo i da
u cijeloj Hrvatskoj nije bilo
nikoga tko bi tu mogao dalje
opstati i oprijeti se Turcima.
Hrvatska se pribrala, okupila
se i u stogodišnjem ratu protiv
turskih osvajača opstala je na
zemljopisnoj karti Europe,
makar kao "ostatci ostataka
nekada š n j ega s l avnoga
kraljevstva". Hrvatsko ple-
mstvo sabralo se već iduće
1494. godine na Sabor u
Bihaću i odatle je 10. travnja
preko pape i vladara nje-
mačkog, cara Maksimilijana,
uputilo poruku i vapaj za
pomoć kršćanskoj Europi:
"... ovu silu mi već seda-
mdeset godina zaustavljamo
gubeći naša tijela, živote i sva
naša dobra, te poput kule i
predziđa kršćanstva branimo
svakodnevnim ratovanjem
kršćanske zemlje, koliko nam
je to uopće ljudski moguće.
Neka Vam dakle po nama
bude rečeno ovo: ako bismo
mi popustili Turcima, tada bi
oni u svako doba mogli
zaskočiti kršćanstvo iz zemlje
Hrvata. Zbog toga mi ne samo
dnevno, nego gotovo svakog
sata u opasnosti za naše živote
i dobra naša stojimo nasuprot
njima, a naši očevi, braća i
prijatelji u tom trajnom otporu bivaju grozno i na užasan način
ubijani, hvatani i na neljudski način odvlačeni, naše žene, kćeri i djeca
u ropstvo odvođeni, a njihova ženska i djevičanska čast biva gažena,
te mi tako bačeni u najveće iskušenje koje je uopće moguće na tom
svijetu podnositi. Ipak mi smo zadali vjernost našoj kršćanskoj vjeri,
prihvativši krštenjem da ćemo je stalno i čvrsto držati i da je nećemo
predati neprijateljskoj sili...."
Europa je bila zastrašena krbavskim porazom Hrvata. Europa je
obećavala pomoć i solidarnost, ali ta je pomoć stizala mnogo puta
prekasno i nikada u potrebnoj mjeri. Završimo ovaj osvrt na prošlost
koja je zadesila Hrvatsku na Krbavskom polju na današnji dan pred
510 godina mislima pretočenim u latinske stihove velikoga
hrvatskoga humanista i pjesnika Ivana Česmičkog, (Janus
Panonnius, 1434-1472 .) čije ime nosi jedno od najvećih i
najuglednijih današnjihmađarskih sveučilišta, u Pečuhu:
Povijest se, čini se, na mnogo načina ponavlja umnogim sličnostima i
poukama. Pametni uče i postaju mudriji. Hrvati su tada osjetili da im
opstanka nema ako sami ne organiziraju svoju obranu. Upravo u
vrijeme Krbavske bitke razvija se misao o hrvatskoj državi, a potvrda
tome su i pojava hrvatskog grba i zastave. Na saboru u Cetinu 1.
siječnja 152 7. hrvatsko plemstvo nastupa s punom odgovornošću za
budućnost Hrvatskog Kraljevstva. Mnoga stradanja postala su
početak novih nadanja. Ta pouka je uvijek aktualna. I danas!
(Izlaganje za vrijeme obilježavanja 510. obljetnice Krbavske bitke
9. rujna 2003. na Krbavskom polju)
" Nema (nikog) pod kapom nebeskom,
tko misli da pritekne u pomoć mojoj stvari.
Tko li će ovoj nevoljnoj (hrvatskoj) zemlji pomoći....
Što Francuska spava ili Španjolska, ništa mi nije čudno:
Naravno, ni jednoj ni drugoj opasnost ne prijeti bliska.
Niti pomisliti smijem da će mi nešto pomoći Englezi,
koji su, u zaklonu, daleki ih odvaja ocean.
I sama Njemačka, zar je imalo pritekla u pomoć,
iako je, o teško meni, s kraljevstvom spojena mojim....
Francuska spava, Španjolska za Krista baš ne mari,
Engleska propada od pobune velikaša.
A susjedna Njemačka u besciljnom zborovanju vrijeme trati,
Italija se i dalje svojom trgovinom bavi. (...)
Bilo da nam stigne velika pomoć il' sitnica neka,
Mi ćemo ipak svomu domu i vjeri ostati vjerni."
Hrvatska zbog krbavskog poraza nije pala ni propala!