Page 35 - Vila Velebita br 17

Basic HTML Version

VI LA
E
L
E
B
I
T
A
Vila Velebita / Br. 17 (109) - Travanj, 2009.
34
znatno većem broju prikrivenih
grobišta. Na području država Srbije,
Crne Gore i Makedonije (po kojima
su se u poraću također kretali marševi
smrti zarobljenih hrvatskih civila i
vojnika) evidentiranje i istraživanje
prikrivenih grobišta gotovo da i nije
započelo, te na tim prostorima
također treba očekivati saznanja o
veliko broju prikrivenih grobišta.
U većini do sada evidentiranih
grobišta nalaze se posmrtni ostaci
hrvatskih civila i vojnika koje je
krajem rata i u poraću bez ikakvog
suđenja pogubio jugoslavenski
komunistički režim. Podatke su
većim dijelom prikupljale nadležne
državne komisije Republike Hrva-
tske (djelovala do 1999. g.) i
Republike Slovenije (djeluje i
nadalje), te različite organizacije
civilnog društva i pojedinci.
Prema dosadašnjim saznanjima
(djelomičnim materijalnim istra-
živanjima grobišta, dokumentima i
svjedočanstvima), najveća konce-
ntracija prikrivenih grobišta hrva-
tskih civila i vojnika nalazi se u
Sloveniji i na pojedinim područjima
Hrvatske (na širem području Zagreba
evidentirano je približno 12 0 grobi-
šta). Isto tako, najveća pojedinačna
grobišta nalaze se u Sloveniji (šira
područja Maribora, Dravograda,
Slovenjgradeca, Kočevja i Celja) i
Hrvatskoj (šira područja Zagreba,
Krapine, Varaždina, Našica, Karlo-
vca, Siska, Gospića, Splita itd.).
Na temelju djelomičnog iskapanja i
niza svjedočanstava, za sada najveće
pojedinačno grobište hrvatskih
vojnika i civila je zatrpani protu-
tenkovski rov kod Tezna (blizu
Maribora), gdje se prema procjenama
slovenskih stručnjaka nalaze po-
smrtni ostaci između 15.000 i 2 0.000
osoba, uglavnom Hrvata. Isto tako,
na temelju djelomičnog iskapanja,
dokumenata i svjedočanstava, na
području Hrvatske za sada je najveće
pojedinačno grobište u Maceljskoj
gori (blizu Krapine) u kojem su
posmrtni ostaci više od 10.000 tisuća
osoba.
Zbog niza razloga, i u proteklih 17
godina evidentiranje i istraživanje
prikrivenih grobišta je nailazilo na
niz zapreka, te se i nadalje –
uglavnom nesustavno - prikupljaju
saznanja o «otkrivenim» i «neo-
tkrivenim» grobištima, a «antro-
pološka» (fizikalna), stručna istra-
živanja se zapostavljaju.
Hrvatska državna «Komisija za
utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava»
je od osnutka (1992 . g.) do prestanka
praktičnog rada (1999. g.; formalno
ukinuta 2 002 . g.) na području
Hrvatske evidentirala približno 700
grobišta, a od toga su potpuno ili
djelomično «antropološki» (stručna
iskapanja) i na druge načine istražena
samo 2 4 grobišta. Pr i Vladi
Republike Slovenije započela je
1990. g. raditi «Komisija za uređenje
pi tanja pr ikr ivenih grobi š ta»
(«Komisija za ureditev vprašanj
prikritih grobišč»). U drugim
državama koje su nastale raspadom
druge Jugoslavije nisu ni osnovane
slične komisije.
Obilježavanje prikrivenih grobišta u
proteklih 17 godina je također bilo
veoma zapostavljeno i nesustavno, a
naročito na državnoj razini. Stoga je
većina ratnih i poratnih prikrivenih
grobišta Hrvata - u Hrvatskoj,
Sloveniji i Bosni i Hercegovini – i
nadalje ostala bez točne lociranosti i
bez bilo kakvog obilježja. Na
prostoru drugih država nastalih
raspadom Jugoslavije, ovo pitanje se
nije pomaklo s nulte točke. Jedino je
u Austriji (na području Koruške)
načinjen niz obilježja, uglavnom u
organizaciji Počasnog bleiburškog
voda te ostalih organizacija i
pojedinaca iz hrvatskog iseljeništva.
U Republici Hrvatskoj pitanje
Obilježavanje prikrivenih grobišta
obilježavanja prikrivenih grobišta
(na teritoriju Hrvatske i drugdje) nije
na državnoj razini stručno i sustavno
razmatrano, pa nisu donesena ni
odgovarajuća idejna rješenja niti
provedbene odluke. Obilježavanje je
gotovo u cijelosti prepušteno samo-
stalnim poticajima različitih orga-
nizacija civilnog društva, lokalne
samouprave i pojedinaca.
Tako su primjerice središnjica i
ogranci «Udruge ratnih veterana
Hrvatski domobran» - od 1990.- ljeta
2 006. – podigli čak 2 18 spomen
obilježja hrvatskim ratnim i poratnim
žrtvama koje je pogubio jugo-
slavenski komunistički režim.
Nekolicina tih spomen obilježja je
zajednički i žrtvama koje su poginule
u Hrvatskom domovinskom ratu
(1990.-1995.), od srbijanske oružane
agresije. Nekoliko spomen obilježja
«Hrvatski domobran» je podigao i u
inozemstvu. Većina spomen obilježja
je naglašeno neujednačena – izgle-
dom, materijalom i dimenzijama –
iako većina u sebi sadrži križ.
U Sloveniji su se – od prve polovice
90-ih – obilježavanjem prikrivenih
grobišta najsustavnije bavile ne-
vladine udruge (npr. «Društvo za
uređivanje prikrivenih grobišta» -
«Društvo za ureditev prikritih
grobišč»). U tome su sudjelovali
lokalna uprava, različite organizacije
i pojedinci. Republika Slovenija je
2 003. godine donijela «Zakon o
ratnim grobištima», a njihovo
uređenje je povjerila Ministarstvu za
rad, obitelj i socijalna pitanja. Nakon
toga je kod pet grobišta postavljen
brončani zvon, kao jedinstveno
obilježje koje treba postaviti na sva
prikrivena grobišta. No, daljnje
postavljanje brončanog zvona je
obustavljeno, pod izgovorom usu-
glašavanja natpisa, za kojeg se želi
postići konsenzus svih parla-
mentarnih stranaka.
Za Vilu piše: prof.dr.sc. Josip Jurčević