Page 49 - Vila Velebita br 17

Basic HTML Version

VI LA
E
L
E
B
I
T
A
Vila Velebita / Br. 17 (109) - Travanj, 2009.
48
dodijelio je Kneževiću plemstvo, a
godine 162 8. austrougarski car i
hrvatski kralj Ferdinand II. potvrdio
je to plemstvo. Martin Knežević je
172 8. godine, u svojoj dvadesetoj
godini starosti, zapovjednik tvrdog
starohrvatskog grada Zvonigrada u
dolini rijeke Zrmanje, a sa svojom
braćom Jurom i Nikolom pobjeđivao
napasne Turke. Najznačajnija Marti-
nova pobjeda bila je ona u Crnim
Potocima kod Tromeđe (Triplex
Confino) 2 4. kolovoza 1739. godine.
Tih godina Martin je bio porkulab u
Gračacu (zapovjednik grada) .
Sudjelovao je u sedmogodišnjem ratu
(Austrija-Pruska) 1756-1763. Zadi-
vio je suvremenike viteštvom, među
prvima je dobio red “Marije Terezije”
i titulu barunata. Imao je šest sinova.
Sva šestorica su bili visoki časnici
hrvatskog kraljevstva i austrijskog
carstva. Martin barun Knežević umro
je 1781. godine,
pokopan je u
Gradacu. U crkvi
sv. Jurja u Gra-
dacu, na ulazu s
desne strane sta-
jala je nadgrobna
ploča baruna ple-
meni tog Kne-
ževića sa slje-
dećim natpisom
( n a p o m e n a :
natpis je bio na
latinskom jeziku,
što u prijevodu
na hrvatski zna-
či): “Martinu pl.
Kneževiću, slo-
bodnom barunu,
velikašu Kralje-
vstva ugarskoga.
Generalu zapovjedniku Kraljine,
vitezu Vojničkog reda Marije
Terezije, lišenome smrtnosti-umrlom
30. listopada 1781. godine, života
svoga (69). Juraj u službi Velikoga
vojvode Toskanskoga, potpukovnik
pukovnije; Ivan, zapovjednik jedne
pješačke pukovnije u Banskoj
Hrvatskoj; Petar i Leopold, kapetani
karlovačkih pješaka; Vinko, potka-
petan slavonske konjice, premilom
ocu ucviljeni sinovi postaviše”.
U istoj knjizi Pavičić dalje na
stranicama 167 i 168 navodi:
“Plemenitaši Kneževići imali su u
Gračacu velike posjede (nešto više od
500 jutara zemlje-oranica, livada,
pašnjaka, šume ...). Krajiška uprava
je nastojala to imanje otkupiti radi
dodjele krajišnicima. Konačno se je
to i dogodilo. Kneževići su odstupili
svoje posjede u Gračacu u zamjenu
za nekadašnje pavlinsko dobro Sveta
Helena kod Čakovca-Štrigova. Tamo
su se Kneževići odselili 1802 . godine
i zauvijek ostavili Gračac. Prese-
ljenje je izvršioAnte barun Knežević,
sin Martinov. Još je živa predaja da je
barun Knežević sudjelovao u jednoj
dražbi u Lovincu, na kojoj je bio
posjed zvani Dukića Kraj. Takmac na
dražbi bio je Šunjić (Šunjo) Pavičić,
koji je navodno na trik dobio dražbu.
Imao je deset sinova i za vrijeme
dražbe obećao je dati caru za vojsku
sedam sinova, što je preteglo u
njegovu korist. Mnijenje prisutnih na
dražbi bilo je da je za cara vrednije
sedam vojnika nego barunov novac. I
zaista, Šunjinih sedam sinova otišlo
je na europska ratišta i nijedan se nije
vratio u Lovinac na posjed dobiven
Ivona Knežević, najmlađa Kneževićka s tatom, didom i bakom u Vinkovcima
Ivona kod dide i bake u Otoku