Page 5 - Vila Velebita br 17

Basic HTML Version

VI LA
E
L
E
B
I
T
A
Vila Velebita / Br. 17 (109) - Travanj, 2009.
4
svojim „pravom“ obilno koriste, a i u
sudovanju se ona može koristiti dok
se ne otkrije i pokaže kao smetnja za
(katkada) planirani tijek parnice.
Laž u svijetu ima iza sebe velike
„uspjehe“. Biblija bilježi već na
prvim stranicama veliki uspjeh laži
kod prvoga čovjeka.
Napasnik je u Raju zemaljskom lagao
prvim ljudima i uspio ih je dobiti na
svoju stranu, tj. odvojiti od istine.
Obećavao im je vrlo mnogo. Bit će
kao Bog! Ono što Bog od njih traži,
zapravo je nastojanje da spriječi
njihov rast, - savjetuje on. Može se
mnogo dalje otići ako se zanemari
Božja volja i želja. Bog ne želi dobro
čovjeku, zavidan mu je i boji se
njegove konkurencije. Sve je to
govorioNapasnik.
Bila je to, dakako, laž. Znao je to i
Napasnik jer ni u jednom času nije
vjerovao ono što je govorio, a još
manje je želio ispuniti ono što je
riječima obećavao. Bila su to lažna
blještavila koja smetaju da se stvari
vide kakve jesu. (Takvim tamno-
svijetlim bljeskovi i danas se
naveliko zavarava gledateljstvo!)
Stvaranjem primamljive, ali lažne
slike, odvlači se čovjeka od istine i
time mu se uvijek ugrožava život.
Samo istina pomaže da se život
razvija i raste. Bît grijeha nije u tome
što bi on štetio Stvoritelju, nego što se
grijehom nanosi šteta životu koji je
Bog dao čovjeku da u njemu raste.
Laž je podmuklija od fizičke sile.
Ona se predstavlja kao prilog životu,
a zapravo uništava život.
Biblija na prvim stranicama poručuje
da čovjek nije pao zato što je
podlegao sili, nego zato što je nasjeo
lažima. Nakon toga što se čovjek
odvojio od istine i povjerovao laži,
došlo je i do nasilja kada je brat
navalio na brata i ubio ga. Korijen
nasilja je u laži. Laž označuje
vraćanje na izopačenu narav. Ona
uključuje svaki porok (usp. Otk 2 1,
18).
Znakovito je da se Sotonu u Bibliji
često naziva lašcem, ocem laži (usp.
Iv 8, 41-44). Zove se i Bezakonik u
smislu da se prot ivi Božj im
zakonima. Svoju moć on stvara na taj
način da lažnim blještavilima i
„šminkom“ prikaže laž poželjnom i
prihvatljivom, kao da je ona istina; da
zlo prikaže kao da je ono dobro. U
tome ima u svijetu velikog uspjeha.
Mnogo je onih koji, kako kaže sv.
Ivan Evanđelist, više vole tamu nego
svijetlo. No, i pored velike moći koju
bezakonik ima u svijetu, on je osuđen
i poražen (usp. Iv 16, 11). „Njega će
Gospodin Isus ubiti dahom svojih
usta i uništiti pojavkom Dolaska
svoga–njega koji djelovanjem
Sotoninim dolazi sa svom silom,
lažnim znamenjima i čudesima, sa
svim nepravednim zavaravanjem
onih koji propadaju poradio toga što
ne prihvatiše ljubavi prema istini da
bi se spasili“ (2 Sol 2 , 8-11). Bit će
osuđeni svi koji nisu povjerovali
istini. A izabranici pak Božji
spašavaju se „posvećenjem u Duhu i
vjeromu istinu“ (usp. 2 . Sol 2 , 13).
Ovdje je korisno donijeti duži tekst
sv. Pavla, u ovoj Godini sv. Pavla, jer
on u poslanici Rimljanima nabraja
posljedice prihvaćanja laži.
„Otkriva se doista s neba gnjev Božji
na svaku bezbožnost i nepravednost
ljudi koji istinu sputavaju nepra-
vednošću. Jer što se o Bogu može
spoznati, očito im je: Bog im očitova.
Uistinu, ono nevidljivo njegovo,
vječna njegova moć i božanstvo,
onamo od stvaranja svijeta, umom se
po djelima razabire tako da nemaju
isprike.
Jer premda upoznaše Boga, ne
iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni
zahvalnost, nego ishlapiše u mozga-
njima svojim te se pomrači bezumno
srce njihovo.
Gradeći se mudrima, poludješe i
zamijeniše slavu neraspadljivog
Boga likom, obličjem raspadljiva
čovjeka, i ptica, i četvoronožaca, i
gmazova. Zato ih je Bog po
pohotama srdaca njihovih predao
nečistoći te sami obeščašćuju svoja
tijela, oni što su istinu - Boga
zamijenili lažju, častili i štovali
stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je
blagoslovljen u vjekove. Amen.
Stoga ih je Bog predao sramotnim
strastima: njihove žene zamijeniše
naravno općenje protunaravnim, a
tako su i muškarci napustili naravno
općenje sa ženom i raspalili se
pohotom jedni za drugima te
muškarci s muškarcima sramotno
čine i sami na sebi primaju zasluženu
plaću svoga zastranjenja. I kako nisu
smatrali vrijednim držati se spoznaje
Boga, predade ih Bog nevaljanu umu
te čine što ne dolikuje, puni svake
nepravde, pakosti, lakomosti, zloće;
puni zavisti, ubojstva, svađe,
prijevare, zlonamjernosti; doša-
ptavači, klevetnici, mrzitelji Boga,
drznici, oholice, preuzetnici, izmi-
šljači zala, roditeljima neposlušni,
nerazumni, nevjerni, bešćutni,
nemilosrdni. Znaju za odredbu Božju
da smrt zaslužuju koji takvo što čine a
oni ne samo da to čine nego i
povlađuju onima koji čine“ (Rim 1,
18-31).
Istina uvijek utvrđuje pojedinosti u
sklopu cjeline, a laž razbija cjelinu da
bi svakom dijelu dala krivi smisao.
Istina izgrađuje, laž razgrađuje.
Istina spašava, laž upropaštava. Zato
sv. Ivan đavla naziva čovje-
koubojicom (usp. Iv 8, 44). Uvijek je