Page 50 - Vila Velebita br 17

Basic HTML Version

ČASOPIS ZA LIKU I VELEBITSKO PRIMORJE
http://www.vila-velebita.hr
49
na dražbi. No, u ovoj predaji ima
određenog anakronizma: Šunjo je bio
suvremenik popa Zdune koji je došao
za župnika u Lovinac 1708. godine i
logično je, da nije mogao biti živ oko
1800. godine, a također ni Šunjo
Pavičić.”
Na stranici 169 u istoj knjizi autor
piše: “Obitelj Knežević i svećenik
Čubelić nadasve su zaslužni za
unapređenje crkve sv Jurja i župe u
cjelini. Crkva sv. Jurja bila je
ukrašena velikom umjetničkom
slikom sv. Jurja na glavnom oltaru.
Pokraj glavnog oltara bila su i dva
pobočna oltara: desni pobočni oltar
dao je načiniti o svom trošku
nadvojvoda Ludwig (Ljudevit), o
čemu je stajao zapis: “Auf Kosten
Se i n e r Ka i s e r l . Hoh e i t d e s
Erzherzoges Ludwig arrihtet anno
1808.” U prijevodu: “O trošku
Njegovog carskog veličanstva
nadvojvode Ludwiga načinjeno
godine 1808.”. Lijevi pobočni oltar
imao je također posvetu-natpis: “Auf
Kosten des Domherrn und Pfarrer
Vizentius Chubelich errichtet im
Jahre 1808.”. Prijevod: “O trošku
kanonika i župnika Vincentija
Čubelića načinjeno godine 1808.”. O
autoritetu obitelji Knežević i župnika
Čubelića u carstvu govore navedeni
podaci. Župna crkva sv. Jurja u
Gradacu kao i župa u cjelini zatrveni
su tijekom Drugog svjetskog rata
(1941-1945. godine). Crkva je
porušena, a župljani koji nisu ubijeni
prognani su, bez prava na povratak na
svoja stoljetna ognjišta”.
U ranije navedenom letku “KUSIN
HERALDIZAJN-a” navodi se da 2 .
lipnja 1466. godine kralj Matijaš I.
Korvin dodjeljuje darovnicom Filipu
KNEŽEVIĆU plemstvo i grad
Gračac u Lici, dok 15. svibnja 162 8.
godine kralj Ferdinand II. potvrđuje
to plemstvo Franji KNEŽEVIĆU.
U istom letku dalje se navodi: “Titulu
barona dobivaju 4. travnja 1763. u
Beču: Martin KNEŽEVIĆ, supruga
Helena rođenaVukasović, te djeca im
Juraj-Antun, Antun-Josip, Dragutin-
Ivan, Petar-Vinko, Leopold, Vinko-
Ferarius, Ferdinand, Marija-Ana i
Mar i ja-Ceci l i ja. Baronstvo je
potvrdio Hrvatski sabor 1766.
godine.”
U
Donjem Lapcu i okolici bio
je neznatan broj obitelji
hrvatske nacionalnosti koji
su 1941. godine prognani s toga
područja. U tom progonu prognana je
i obitelj KNEŽEVIĆ. Obitelji
Knežević i Šikić su živjele u selu
Oravac (sadašnjeg naziva Oraovac),
oko 4 km od Donjeg Lapca, obitelj
Čuljat u Gornjem Lapcu u predijelu
koji se nazivao “Točak”. Obitelj
Vidaković je živjela u Donjem
Lapcu.
Svjedok tih događanja je bila Franjka
Knežević, rođ. Vidaković (1914.-
2 008.) koja je od progona iz Like do
kraja života živjela u Otoku u istočnoj
Slavoniji. Prema kazivanju moje
bake Franjke nekoliko dana prije 2 7.
srpnja 1941. godine, Dana ustanka
Srba, susjedi Srbi (obitelj Đukić) su
rekli: “Najbolje bi bilo da vi odete
kod svojih (mislili su na Hrvate) u
Boričevac (katolička župa), tko zna
što se sve može desiti”. U Đukićevoj
kući su se, prema kazivanju Franjke
Knežević, odvijali sastanci Srba tako
da su oni dobro znali što se sprema.
Uvidjevši da se priprema neko zlo
moj djed Dane i njegov brat Ilija s
obiteljima su se, noć-dvije prije
ustanka Srba, sklonili u obližnje polje
konoplje. Odatle su čuli kako četnici
obijaju vrata i prozore kuće i viču:
“Ima li koga?”. UOravcu (sadašnjem
Oraovcu) je od Kneževića ostala
obitelj strica moga djeda Dane i
njegovog brata Ilije misleći da im se
neće ništa desiti. Posebno su stariji
ostajali govoreći: “Mi smo stari,
nismo nikome naudili u životu,
nećemo od kuće pa kako nam bude”.
Nažalost, donijeli su krivu odluku i
nisu preživjeli.
Na području župe Boričevac kojoj su
pripadali Donji Lapac i Oravac
(sadašnji Oraovac) ubijeni su
slijedeći: Nikola Knežević; Dane
Knežević; Ilija Knežević, šesto-
godišnje dijete; Jakov Knežević,
Vidov; Mile Knežević, Vidov;
Knežević, Jakovljev; Knežević,
Jakovljev (dva puta je i u literaturnom
izvoru navedeno Knežević, Jako-
vljev) i Mile Knežević. U Donjem
Lapcu je 1941. godine ubijen moj
pradjed, otac moje bake Franjke,
Mile-Mišo Vidaković. Ovdje su
navedeni samo Kneževići i moj
pradjed Mile-Mišo Vidaković. U
Literaturnom izvoru ukupno se
navodi 116 ubijenih na području župe
Boričevac. (Literaturni izvor: Luka
Pavičić: Kronika stradanja Hrvata
južne Like, Zagreb, 1996., stranice
2 61-2 66).
Progon Hrvata iz Like
Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Boričevcu