Page 51 - Vila Velebita br 17

Basic HTML Version

VI LA
E
L
E
B
I
T
A
Vila Velebita / Br. 17 (109) - Travanj, 2009.
50
Nakon jedne ili dvije noći provedene
u polju konoplje uputili su se u
Boričevac gdje su se smjestili kod
bakine sestre (obitelj Kovačić). Od
kuće su otišli s konjima i zaprežnim
kolima i onim što je moglo stati u
kola. U progonstvo su poveli i goveda
i drugu stoku koju su imali, ali kako je
progon odmicao bivalo je sve manje
preživjelih grla. Stoka se cijelim
putem, vođena prirodnim instiktom,
vraćala prema kući pa je stalno bilo
potrebno uzvraćati je i “braniti” joj
put prema kući, odnosno kućama-ako
se uzme u obzir veći broj hrvatskih
obitelji u progonstvu.
U Boričevcu su Hrvati nekoliko dana
pružali otpor četnicima koji su bili
bolje naoružani i brojniji jer su bili
pojačani sa četnicima iz Dalmacije,
prvenstveno s područja Knina i
Obrovca. Tijekom vremena broj
prognanih Hrvata postajao je sve
veći. Progon iz Boričevca je uslijedio
2 . kolovoza 1941. godine, a
Boričevac je, zajedno sa župnom
crkvom Rođenja Blažene Djevice
Ma r i j e , spa l j en do t eme l j a .
Povampirenim četnicima ni tada,
1941. godine, kao ni pedeset godina
kasnije ništa nije bilo sveto.
Boričevac smo otac i ja posjetili 2 8.
kolovoza 2 008. godine. Upravo je
bila u tijeku obnova župne crkve
Rođenja Blažene Djevice Marije što
je prikazano na fotografijama 1., 2 .,
3. i 4. Radove izvodi tvrtka “Plac”
d.o.o. Polača.
Prognani Hrvati put su nastavili
prema Kulen Vakufu gdje su oko
tjedan dana proveli u tunelu gdje je
željeznička pruga bila u izgradnji. Na
području Kulen Vakufa također je
pružan otpor četnicima.
Luka Pavičić u knjizi “Kronika
stradanja Hrvata južne Like” na 2 42 .
stranici navodi: “Tih dana (31. srpnja
i 1. kolovoza 1941.) skupilo se puno
prognanog naroda u Kulen Vakufu na
malom prostoru i bez osnovnih
životnih uvjeta (hrana, voda, higi-
jena, stanovanje), prijetila je
opasnost od epidemije a i od ustanika
koji su se grupirali okoKulenVakufa.
Mi smo ih nazivali “četnici”, što se
pokazalo da su i bili. Iz Gračaca je
krenula domobranska jedinica 18.
kolovoza 1941. u pomoć narodu
Boričevca i Kulen Vakufa, tada još
bez iskustva. Dočekali su ih
zasjedom četnici u Pištalskoj Drazi i
napali, mučki i na prijevaru. Tom
prilikom poginulo je oko 2 00
domobrana, a četnici su zaplijenili
dosta oružja i vojne opreme.
Domobranska postrojba vratila se isti
dan u Gračac. U ovakvoj situaciji,
zapovjednik domobranske posade u
Ivan i Dario (otac i sin) Knežević u Crkvi koja se obnavlja
Ploče na pročelju crkve