Page 6 - Vila Velebita br 17

Basic HTML Version

ČASOPIS ZA LIKU I VELEBITSKO PRIMORJE
http://www.vila-velebita.hr
5
ista logika laži: izdvojiti pojedinost i
njome tumačiti cjelinu. Tako npr.
nađemo na nekom čovjeku neki
nedostatak (ili ga izmislimo!) i onda
na temelju toga dajemo cjeloviti sud o
njemu. Dakako, ne iz ljubavi prema
istini nego prema laži. Može se ta
metoda primijeniti i na cijele narode,
što svjetska politika nerijetko čini.
Nedavno smo tako mogli pročitati što
je tužiteljica međunarodnog suda
rekla o nama. Možemo si onda
zamisliti kojim duhom diše ta
„međunarodna pravda“. Nije, do-
duše, potrebno dugo tražiti neku lošu
točku na onima kojima je ona krojila
pravdu, ali se ne smije na temelju
pojedinačne negativnosti stvarati
opći zaključak.
Do kakvih krivih zaključaka može
dovesti to izdvajanje pojedinosti iz
cjeline i davanje proizvoljnih
tumačenja možemo ilustrirati jednim
primjerom.
Nožem se može raditi dobro i zlo.
Nož u ruci majke koja reže kruh
svojoj djeci nešto je lijepo i
pozitivno, ali nož u ruci jednog
zločinca nije nešto ni lijepo ni
pozitivno. A imamo na jednom i
drugom mjestu nož i ruku. Tek kada
se vidi cjelina (da je on jednom u ruci
majke koja čini dobro a u drugom u
ruci zločinca) vidi se zašto je to
jednompozitivno a drugi put ne.
Možemo s tog motrišta gledati i
pušku na ramenima napadača i
branitelja. Jasno je da to nije ista
slika. Naše pojedine čine drugi
prosuđuju onako kako oni na njih
gledaju, odnosno, što bi oni u takvim
prilikama mislili i činili. Opet je riječ
o izvlačenju nekog događaja iz
njegove prave cjeline i njegovo
tumačenje iz druge kojoj ne pripada.
Kada se pojedinost izdvoji iz cjeline,
može joj se dati krivo, odnosno lažno
značenje.
Spasonosna Istina u Isusu Kristu
Napasnik je došao i pred Isusa prije
njegova javnog djelovanja. Bila su
opet velika obećanja koja niti je
mogao niti želio ispuniti. Jedno-
stavno je htio lažima Isusa odvratiti
od Boga, od Istine. Isus je svaku
Napasnikovu (lažnu) ponudu glatko
odbio i ostao u spasonosnoj istini koja
sigurno vodi k cilju. Ni u ovom
slučaju nije bilo nasilja. Nasilje je
bilo na kraju Isusovog javnog
djelovanja. Do njega ne bi bilo došlo
da nije došlo do pada čovjeka koji se
odvojio od istine i prihvatio laž iz
koje se rađa svaka vrsta nasilja.
Čovjek je duboko pao. Spasitelj se
trebao duboko spustiti do njega i
ponijeti ga na svojim ramenima do
izlaska iz pale naravi, do križa, gdje je
čovještvo u Isusu predano u ruke
nebeskog Oca. Taj put prema Istini za
čovjeka je mogao preći samo onaj
koji je do kraja ljubio istinu. Bez
ljubavi prema istini nema spašavanja
od laži.
Po Isusu je očitovana i istina ne samo
da je Bog ljubio čovjeka prije nego je
povjerovao (poklonio se) laži, nego
da ga on ljubi i nakon što je zaražen
od laži, nakon što je ona ucijepljena u
njega. On svakoga čovjeka želi
dovesti u istinu, tj. do oslobođenja i
do spasenja. U Kristu je Bog objavio
čovjeku sve što je potrebno da dođe
do tog cilja. On „hoće da se svi ljudi
spase i dođu do spoznaje istine“ (1
Tim 2 , 3). U Kristu je objavljena
„riječ istine“ (Kol 1, 15) i „istina
evanđelja“ (Gal 2 , 5). On je put istina
i život (Iv 14, 6).
Isus nije došao na svijet razvijati
razne znanosti. Nije smatrao da je to
najnužnije što treba učiniti za dobro
ljudi. Istina, znanje otvara čovjeku
nove mogućnosti za bolji život. No,
svijet ne će postati bolji već samim
time što se u njemu povećava količina
znanja, jer mržnja može svako znanje
okrenuti protiv čovjeka i njegova
dobra. To ovisi o čovjeku kako će se
koristiti stečenim znanjem. Vrlomalo
se u svijetu radi na razvoju odgo-
vornosti za korištenje stečenog
znanja. Kao što se neko materijalno
dobro, bogatstvo, može koristiti za
dobro i zlo, tako se može i znanje.
Svakim danom vidimo kako se
znanje koristi i za zlo, osobno i
društveno. Nije znanje krivo, ali je loš
način korištenja. Jednako tako
možemo reći da ista snaga vodene
bujice može rušiti kuće, ali i pokretati
hidrocentrale, već prema tome kamo
se usmjeri. Nije kriva voda, nego
način korištenja.
Isus je naučavao i svjedočio kako sve
ono što znamo može koristiti za
dobro čovjeka. To je spasonosno
znanje. On je učitelj i odgojitelj koji
pomaže ljudima rasti u svakom
dobru. Bitno je, dakle, naučiti kako
sve što znamo koristiti za dobro svoje
i svoje braće. Poučavati ljude u tome
trebala bi postati glavna briga svakog
društva. Ta pouka započinje i događa
se najuspješnije u obiteljskom
okruženju. Društvo će biti uvijek u
krizi ako ne pronađe mogućnosti da
njegovi članovi mogu nastaviti tu
pouku i izvan obiteljskog okruženja,
najprije u školama, a onda i u drugim
ustanovama. Ono treba odgojem
dobiti pravo usmjerenje, inače može
postati opasno. Dobro je onda kada su
sa znanjem i umijećem povezane
ljubav i istina.
U Kristovu nauku i svjedočenju
uvijek je prisutna i ljubav i istina,
odnosno – kako kaže sv. Pavao,
izražena je „ljubav prema istini“.
Zato Pavao poziva kršćane da i oni
„istinujući u ljubavi“ (Ef 4, 15)
nastave timKristovimputem.
Nova vrsta znanja očitovana u Isusu
jest da čovjek nije već po tome u
boljoj poziciji pred životom i
vječnošću ako je u ovom svijetu
okružen priznanjima i blagostanjem.
Bolja pozicija od te može biti ona
kada nema ni priznanja ni blago-
stanja, ali je prisutna ljubav prema
čovjeku i vjernost prema Bogu. Pače,
u tim okolnostima se bolje svjedoče i
očituju ljubav i vjernost. Može se
dogoditi da se stvori jako nepri-
jateljsko okruženje i da čak izostane
izvana vidljiva Božja podrška, kao
što se to dogodilo Kristu, pa da to
bude snažan doprinos životu. Ako je i
tada sačuvana ljubav i vjernost, zbiva
se najjače svjedočanstvo spasenjske
istine. A takva – spasenjska istina -
očitovala se u svojoj savršenosti u
Isusu Kristu u vrijeme njegove muke
i smrti. Izvana je njegova smrt
izgledala kao njegov strašan poraz,
ali upravo zbog te kvalitete njegova