Page 7 - Vila Velebita br 17

Basic HTML Version

VI LA
E
L
E
B
I
T
A
Vila Velebita / Br. 17 (109) - Travanj, 2009.
6
Ići prema punoj istini
Savršenstvo svjedočenja istine i
ljubavi u najtežim okolnostima ne će
Crkva ni njezini članovi u ovom
svijetu nikada postići u cijelosti. Krist
nam je dao primjer i smjer u kojem
trebamo hoditi „u novosti života“
(Rim 6, 4). No Crkvi je zagarantirano
da će uvijek slijediti primjer i smjer
svoga utemeljitelja jer joj je On
poslao svoga Duha koji je njezina
duša i njezina snaga. U puninu istine
Crkvu i kršćanina uvodi ljubav Božja
koja je Duh Sveti. Njega je Otac
poslao na Sinovu molbu. Duh Sveti je
duša i nadahnuće Crkve. Prava ljubav
i nemože nego voditi k istini.
Punu istinu, istinu koja spašava,
istinu koja oslobađa od svake laži,
ovaj svijet ne može dati jer nema u
sebi načina ni snage kako do nje doći.
Istinu nećemo upoznati čistim
zbrajanjem točnih podataka, kao što
ni čovjek nije zbroj pojedinih udova.
Oslobađajuću istinu o čovjeku
navijestio je i ostvario jedino Isus
Krist. On je to jasno rekao Židovima
koji su povjerovali: „Ako ostanete u
mojoj riječi… upoznat ćete istinu i
istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 31-32 )
No, prema takvoj punini istine
možemo ići, k njoj se približavati kao
kad idemo prema nekoj slici. Što smo
bliže to bolje raspoznajemo sve
pojedinosti; ili kada u praskozorje
primjećujemo samo obrise onoga što
nas okružuje, a tek kad ograne sunce
vidimo predmete onakvima kakvi
jesu. Krist nam je pokazao put. On
nas je osposobio za hod prema istini,
on je svjetlo koje obasjava svakog
čovjeka. Duh Sveti kojega je poslao
ljudima uvodit će ljude u puninu
istine i time će braniti i razvijati život
u ljudima (usp. Iv 16, 13). Njega
svijet ne može primiti jer ga ne vidi i
ne poznaje. Svijet ga može primiti
samo prihvaćanjem apostolskog
navještaja. Apostoli ga poznaju jer
kod njih ostaje i u njima je. On će ih
poučavati o svemu i dozivati im u
pamet sve ono što im je Isus govorio
(Usp. Iv 14, 17, 2 6). Sa svoje strane
kršćanska zajednica i svaki pojedinac
treba budno paziti „što Duh govori
crkvama“ (usp. Otk 2 , 7). To Crkvi
daje garanciju da bude „stup i
podloga istine“ (1Tim3, 15).
Uspješni hod u istini svjedočanstvo
za istinu pokazali su i mnogi ljudi koji
su slijedili Kristov put. To su
mučenici i sveci. Oni su svjetlila u
našim sredinama i vremenima koja
svijetle i pokazuju namput.
„Mučeništvo je najočitiji dokaz
istinitosti vjere koja zna ponuditi
ljudsko lice i najnasilnijima oblicima
smrti i pokazati ljepotu u najo-
krutnijim progonstvima“ (Inca-
rnationisMysterium, 13).
Nadmetanje istine i laži na našim prostorima
Nadmetanje istine i laži događa se na
svakom prostoru gdje ljudi žive. Nije
to naša posebnost. Nas, dakako,
najviše zanima kako se to odvija
ovdje, u našoj hrvatskoj sredini.
Ovih dana došla je još jednom na
vidjelo gorka istina o stradanjima
naših djedova, očeva, braće; ne samo
vojnika nego i brojnih civila.
Skončali su u nezamislivim bolima.
Sve se to planski zataškavalo,
zatrpavalo, zazidavalo kako bi se
istina skrila, odnosno kako bi se laž
mogla nametnuti kao istina. Najbe-
zdušnije je to da i nakon što je istina
izišla na vidjelo, kad su jame
otkopane i provaljeni zidovi, mnogi i
dalje sve to zataškavaju i prstom
upiru u neke druge krivce. Nemaju
vjere u oslobađajuću moć istine.
Vjeruju u snagumržnje i laži.
S druge strane, postoji opasnost da se
kršćani ne postave ispravno prema toj
istini, da pomisle kako ih ona
opravdava da druge mrze. Mrziti zlo i
laž do kraja, ali ne mrziti ljude! Ljude
i istinu treba ljubiti. Žrtve o kojima
govorimo za nas ne će biti uzaludne
samo ako pridonesu miru i praštanju.
Ako drugi žrtvama hrani svoju
mržnju, taj ne ljubi istinu. Ni Tezno ni
Huda jama ne smije nam biti
Uzori
Tko nam danas najbolje može
svjedočiti za istinu i ljubav taj nam
može osigurati ljepšu i bolju
budućnost. Takvi zaslužuju da nam
služe kao uzori, kao svjetlila na
životnomputu.
Papa Ivan Pavao II. je gledajući s
praga trećeg tisućljeća i 2 1. stoljeća
razmi š l j ao j e koj e bi uzore
preporučio svijetu i pojedinim
na r od ima . Pos ebno j e že l i o
preporučiti svakom narodu da u
svojoj sredini nađe sebi uzore
kršćanskog života. Pozvao je sve
narode ta takve popišu i da njih
nasljeduju. Bio je uvjeren da je naš
narod dao mnogo onih koji zasluže
naslov sveca i mučenika. Posebno
nam je preporučio jednoga od njih:
zagrebačkog nadbiskupa Alojzija
umiranja, da je ostao u istini i ljubavi,
bila je to pobjeda koja život spašava i
jača, a ne oduzima. To se očitovalo u
Kristovomuskrsnuću.
opravdanje da pridonosimo onom
mentalitetu koji je i za naše i za
„njihove“ pripremao jame i stratišta.
Mi znamo kome smo povjerovali, mi
imamo Učitelja koji je i s križa
opraštao onima koji su ga razapeli:
„Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“
(Lk 2 3, 34). Ta istina, istina koja
ljubi, oslobađa.
Očekujemo pak od državnih vlasti da
se pobrinu kako bi na svijetlo dana
došla puna istina o žrtvama i
mučiteljima i da se jednako postave
prema jednima i drugima.