Page 16 - Vila Velebita br 18

Basic HTML Version

Vila Velebita / Br. 18 (110) - Prosinac, 2009.
14
bio je na čelu Udruge četiri godine, te
bih mogao reći da je otvorio put
drugačijem viđenju i vođenju
Udruge, a na meni je da nastavim
voditi udrugu s istim entuzijazmom
kao što ju je vodio i on. Prije svega
mislim, da u ovom trenutku, udruga
treba staviti naglasak na promo-
viranje istinskih moralnih vrijednosti
u društvu, kako bi se pozitivnim
primjerima poticalo samopouzdanje i
optimizam naših građana. Za početak
mislim pozvati sve poduzetnike
podrijetlom iz Like i Primorja da
sudjeluju u uspostavljanju fonda za
dodjelu godišnje nagrade za osobit
doprinos pojedinaca koji svojim
djelovanjem podižu kval i tetu
življenja svoje zajednice. Priznanje
takvim pojedincima bilo bi javno, a
dobitnici priznanja bili bi nagrađeni i
određenim novčanim iznosom, koji
bi bio utvrđen StatutomUdruge.
Volim Hrvatsku, volim Liku i nije to
samo puka fraza. Aktivan sam
politički od 1990.g., kad sam
sudjelovao u političkomprogramu dr.
Vila: Vaše privatno poduzetništvo
pokazalo je izvrsne rezultate. Kako
zami š l jate svoju akt ivnos t u
slobodnoj asocijaciji građana? Što
Vas motivira odnosno što je bio Vaš
osnovni pokretač da se bavite
kompleksnimproblemima uUdruzi?
Marka Veselice, koji mi je nekako
bio, u to vrijeme, najbliži po
poimanju definicije budućeg hrva-
tskog društva. Dakle, do 1992.g., bio
sam aktivan sudionik u političkim
promjenama koje su se u to vrijeme
događale u Hrvatskoj. Moji motivi,
kad sam se uključio u politička
zbivanja, nisu bili osobni pragmatični
razlozi, te sam se, prepoznajući
teškoće u koje je tonulo hrvatsko
gospodarstvo, vrlo brzo potpuno
posvetio radu u svojoj tvrtci, boreći
se za egzistenciju svoje obitelji.
Od političkog djelovanja ostalo je
samo ispunjavanje građanskih
dužnosti kroz redovito izlaženje na
birališta. Posvećujući se radu u našoj
tvrtci, moj prijatelj Velimir i ja,
stvorili smo uspješano, i danas
nezaobilazno poduzeće u hrvatskoj
elektroenergetici. S uspješnom
tvrtkom iza sebe, s obitelji koja me
podržava, danas se osjećam dužnim
napraviti nešto i za zajednicu. I to je
to.
Gospić je moj rodni grad i grad moje
mladosti. Gospić kakav mi je ostao u
sjećanju, mogu slobodno reći, bio je
mjesto sa svim obilježjima gradske
sredine, primjerice dva kina, neko-
liko plesnjaka, gostovale su kazališne
družine, šetnja korzom, sportske
aktivnosti, pa mi dolazak u Zagreb
nije bio nekakav posebni problem.
Međutim, dolazak u Zagreb imao je,
na simboličkoj razini, izuzetno veliki
značaj. To nije bio samo dolazak u
Zagreb, to je bio dolazak u
metropolu, u glavni grad svihHrvata.
Vila: Dva su grada, Gospić i Zagreb,
o d re d i l a Va š o s o b n i i Va š
profesionalni život. Što ste dobili, a
što izgubili od svake od ovih sredina?
Vila: Kako se živjelo u Gospiću
šezdesetih i sedamdesetih godina
prošlog stoljeća?
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
Radošević, biskup Bogović, Rajković i Vrkl jan
i
i
i
j
i
i
l j
Radošević sa majkom Danicom na promoci j i diplome
i
j
i
i j i
i l