Page 23 - Vila Velebita br 18

Basic HTML Version

http://www.vila-velebita.hr
21
majanskom kalendaru. Po tom
kalendaru kraj svijeta nastupit će 21.
prosinca 2012. godine. Emmerich i
suradnici ispleli su ”znanstvenu
potku” na kojoj leži film. Erupcije
Sunca izazvale su tijekom 2009.
godine promjene u Zemljinoj jezgri i
znanstvenici su zatim otkrili da će
posljedice biti katastrofalne za
planet. Zapravo, točno 21. prosinca
2012. godine nastupit će kraj svijeta
kakvog mi poznajemo. Nakon niza
katastrofalnih potresa i vulkanskih
erupcija, u kojima nestaju cijeli
kontinenti, ogromni plimni val
potopit će sve pred sobom. Kako do
toga ima još dosta vremena, svjetske
elite u tajnosti grade ogromne
brodove u koje će se smjestiti
odabrani pripadnici ljudske vrste i
tako preživjeti kataklizmu. Naravno,
da sve bude u stilu biblijskog potopa,
na te brodove ukrcat će se i primjerci
raznih životinskih vrsta kao i najveće
svjetske kulturne vrijednosti. Glavni
kriteriji za dobiti kartu na tim
suvremenim Noinim arkama su
bogatstvo i moć. Tajna je jako dobro
skrivena i tek nekoliko običnih
smrtnika uspijeva doznati što se
događa i pokušava u ludoj trci spasiti
sebe i svoje obitelji.
Na prvi pogled, ima tu puno
elemenata oko kojih bi redatelj
mogao razviti priču. Tu je nadolazeća
kataklizma, bezosjećajnost i sebi-
čnost političara i
m o ć n i k a ,
h e r o j s t v o
običnog čovjeka,
cijeli ljudski rod
o s t a v l j e n n a
c j e d i l u ,
n e o d g o v o r a n
o d n o s p r ema
okol i šu i td .
Postoji tu masa
e l e m e n t a p o
k o j i m a b i
redatelj mogao
napraviti kritičan film o našoj
sadašnjosti. Me-đutim, ništa od toga
nije za-nimalo Rolanda Emmericha.
Nje-ga je samo zani-malo rušiti i
razarati svijet. Posebno je za-
nimljivo kad Emmerich, kao uvjereni
ateist i mrzitelj religija, prikazuje
rušenja Isusovog kipa u Riju i
Sikstinske kapele u Rimu, te mnogih
drugih vjerskih hramova, ali ne i
svetog kamena u Meki. U zadnji čas
se predomislio jer nije želio na sebe
navući ”fatwu” muslimanskih funda-
mentalista.
Gledajući ovaj film vrlo brzo
ustanovite da je prepun ”klišeja”
filmova katastrofe. Film je predvidiv
i lako je zaključiti tko će od likova
poginuti, a tko preživjeti. Ne-
vjerojatno je kako se glavni likovi
uvijek u zadnji čas uspiju izvući dok
sve oko njih gori, eksplodira,
propada. To uskoro postane iritantno i
kontraproduktivno pa se nakon sva-
kog takvog nevjerojatnog podviga
publika u kino dvorani smije.
Redatelj stalno forsira napetost koja
nakon nekog vremena izgubi smisao i
postane smiješna. Dok gledaju smak
svijeta ljudi se smiju i veselo
komentiraju. Onaj tko se želi zabaviti
i vidjeti scene apokalipse grandi-
oznih razmjera, te se usput i malo
nasmijati, trebao bih pogledati
”2012”.
Za Vilu piše: Nikica Marković
ČASOPIS ZA LIKU I VELEBITSKO PRIMORJE