Page 51 - Vila Velebita br 18

Basic HTML Version

http://www.vila-velebita.hr
49
Udruga Ličana «Vila Velebita» Virovitica
Zajedništvo
Udruga Ličana «Vila Velebita» Virovitica podijelila je prve članske iskaznice Udruge. Prve iskaznice je podijelila naša
predsjednica Željka Grahovac i to nama osnivačima. Sastali smo se kod našeg Joje, najstarijeg Ličana i
dopredsjednika Udruge. Tako je bilo puno radosti i entuzijazma.
P
romatram naše Ličane i vidim
suzu radosnicu. Možda ja
osjećam i vidim što drugi
možda ne vide. Osjeća se zaje-
dništvo, osjeća se pripadnost, da
nekome pripadamo! Toliko radosti u
nama svima! Pa, konačno smo i mi
osnovali Udrugu i već imamo
iskaznice! Procjenjuje se da u
Slavoniji i Podravini ima preko 5.000
Ličana, što rođenih u Lici, što
njihovih potomaka. Ponosna sam što
imam ličke korijene.
Pišem ovaj tekst, a na radiju Kićina
pjesma: «Nije moja duša prazna, da
bi protiv sebe moro…..nemoj sine
protiv Boga, nisu naši takvi bili i
najteže kad je bilo i suzu su svoju
krili….» i sjetim se bake moje Mande
i njezinih riječi: «Jedi rano moja,
nemoj biti gladna» i suzu ne mogu
skriti! Naiđe moj sin i upita. «Mama,
ti plačeš, a ja odgovaram. «Ma, ne, ne
sine, nešto me peku oči», a on se
samo blago nasmi ješi mojem
suosjećanju.
Moja baka Mande, uvijek nas je kao
djecu tjerala jesti, jer je ona bila
gladna. Protjerani iz Udbine u 2.
svjetskom ratu, naselili golu zemlju u
Podravini. Moja majka i njezine
sestre, kopali su zemlju cijeli dan za
ćup mlijeka i malo brašna, a u Udbini
su imali sve! Nikada se nisu vratili u
Liku. Povijest se ponovila i u ovom
Domovinskom ratu. Majka moja
Anka i teta Roža, ostarile, i sve se više
mislima vraćaju u Liku. OBože, kako
volim slušati njihove priče iz
djetinjstva i onoga rata! Sjetim se
djeda moga Stipele koji je bos došao
iz Njemačke u ratu i svih njegovih
muka ali je uvijek imao Hrvatsku u
srcu! Kada bih navraćala sa
rukometnog prvenstva iz Zagreba,
donijeviši medalje, a djed bi rakao:
«Deder diko, daj mi malo da odrežem
ove zastavice crven bijeli plavi», pa
bi je poljubio i stavio na obiteljsku
sliku, a ja to onda, kao mlada, nisam
baš sve razumjela. I opet ne mogu
suzu skriti!
Da su živi, radovali bi se, radovali bi
se ovom našem zajedništvu! Puni
smo ideja, ljubavi!. Kada se nešto
radi s ljubavlju, ne može propasti!
Naša Željka puna je energije i
vjerujmo da ćemo uspjeti u svemu
zacrtanom. Dogovorili smo se da
ćemo imati Ličku večer 3. rujna i već
se radujemo, jer ćemo biti svi
zajedno, biti će to pravo zajedništvo,
pravo druženje sa našimgostima!
Za Vilu piše: Ivanka Weiss
ČASOPIS ZA LIKU I VELEBITSKO PRIMORJE
Predsjednica Žel jka i naš najstari j i Ličanin - JOJA
j
i
l j
i
j
i j i
i
i