Page 68 - Vila Velebita br 18

Basic HTML Version

Vila Velebita / Br. 18 (110) - Prosinac, 2009.
66
izložbe, uz ostale krajolike, bile su
posvećene zagrebačkim vedutama.
Za one motive koje sam vidjela,
mogu posvjedočiti da otkrivaju
njegov umjetnički dar, ljubav prema
Zagrebu i prema hrvatskoj domovini.
Odmah po stvaranju hrvatske države
uključio se, zajedno sa svojom
ženom, gospođom Ingeborg Radešić
u materijalnu i novčanu pomoć svojoj
domovini, a što svjedoče zahvalnice
odVlade Republike Hrvatske - Ureda
za prognanike i izbjeglice, Huma-
nitarne zaklade za djecu Hrvatske,
Fonda donacije Braće Radića,
Psihijatrijske bolnice Jankomir u
Zagrebu, a posebno vrijednu sliku još
1987. poklonio je Franjevačkom
samostanu uDuvnu.
Umjetnik, sa „zatvorskom aka-
demijom“, Branko Radešić je također
doživio iznimnu čast, kada su Hrvati
Njemačke u Münchenu, baš njegovu
sliku, darovali Svetom Otcu Papi
Ivanu Pavlu II, prigodom njegova
posjeta Njemačkoj.
Kako je njegova umjetnost istinska,
majstorski realistična, sa sjetom
okrenuta prošlosti, bilo da se radi o
Zagrebu, povijesnim ili domolju-
bnim motivima, ona nikoga ne može
ostaviti ravnodušnim. Iz njegovih
slika izviru Božji dar, ljepota i
iskrenost. Od kada se dijelom vratio u
svoju Hrvatsku, načinio je još jedan
prilog toj svojoj ljubavi, oslikavši
jednu staru drvenu Turopoljsku hižu,
te uz nju dogradio mjesto svoga
boravka. No, kako godine prolaze, a
starost i bolest dolaze, gospodin
Radešić se nada kako će se naći
osoba, jednako zaljubljena u svoju
domovinu, a koja bi znala cijeniti to
njegovo djelo, te ga kupiti i nastaviti
njegovati, jer nažalost on i gospođa
Ingeborg nemaju nasljednika.
Ako netko želi vidjeti taj oslikani
spomenik - Povijesnu Turopoljsku
hižu, adresa je Poljana Čička bb,
Velika Gorica. Možete ju vidjeti na
priloženoj slici, naravno uz istaknutu
našu lijepu trobojnicu. Kao što
crvena, bijela i plava boja simbo-
liziraju Crvenu i Bijelu Hrvatsku te
more, tako i Lika sa svojom crvenom
zemljom, bijelim kamenom i plavim
nebomoponaša taj simbol.
Radešićeva sudbina zadesila je
mnoge Ličane, ali Lika je bila i
mnogo gorim sredstvima etnički
čišćena. Noževima i puškama, i prije
i poslije 1941. godine, sve do
„Oluje“. Nadam se kako se to više
neće događati, a za to su nampotrebni
mnogi Radešići. „Oj' ti Liko naša
roda diko, Velebit, Plitvice i Gacka
ljepoto Hrvatska“ rekao bi gospodin
Branko Radešić.
Za Vilu piše: Lidija Gregorati
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
Kameni ta vrata
i
Vi la Velebi ta
Trg Bana Jelačića
l i