Page 24 - Vila Velebita br 19

Basic HTML Version

2
Vila Velebita / Br. 19 (111) - Travanj, 2011.
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
2
Piše: prof. Luka Maršić
G
ub i t ak po s l a mož emo
promišljati iz različitih
perspektiva ljudske djela-
tnosti, i iz toga donositi razne teorije
objektivnog diskursa. Što je to u
istinu gubitak egzistencije? Bolni
događaj gubitka posla doživljava se
kao čisti akt subjektiviteta u odnosu
na svoje tijelo i duh. Gubitak posla
jedan je od značajnih čimbenika za
provociranje stresogenih bolesti.
Posebice velika učestalost ovih
problema javlja se u vremenima
ekonomske krize, kad postoji opće,
depresivno razmišljanje, odnosno
pesimizam samog društva. Odje-
dnom, refleksno, bez odlaganja,
promišljanja, ulazimo u kontrolu
nelagode, neprilagođenosti, straha,
brige, otvarajući
prostor nekom
novom svijetu - svijetu neizvje-
snosti,
nemoći u kontroliranju
vlastite egzistencije. Gubeći svoj
posao, svoje prirodno pravo, čovjek
ulazi u mentalni besmisao postojanja.
Njegova kriza se rastvara u svim
smjerovima osobnih mogućnosti.
Porast somatskih bolesti (dijabetes,
povišen krvni tlak, srčane bolesti)
biva posljedicom pogoršanja kako
prehrambenih navika tako i psiho-
somatskih bolesti (model neura-
stenije), a osim psihosomatike raste i
učestalost bolesti koje su posljedica
pušenja duhana, alkohol izma,
ovisnosti o kanabisu, sedativima i
opijatima. (1)(2)
Danas značajan udio
Ekonomska kriza, odnosno ekono-
mski slom, može provocirati i
epidemije suicida (najpoznatiji
primjer je kod brokera za vrijeme
Velike depresije 1929.g. koji su
nakon iznenadnog gubitka novca i
posljedično moći, u velikom broju
skakali u ponor sa visokih zgrada u
poslovnom centru Manhattan u New
York-u).
Stopa suicida je u RH bila najviša
1991-1992, upravo u kriznim
vremenima (rat i tranzicija). Taj
fenomen javlja se rano, u početnim
fazama društvene krize.
Depresija, odnosno anksiozno
depresivni poremećaj, tipičan je
model reakcije na društveno kriznu
situaciju. Kroz medije se to dodatno
potencira i (pre)uveličava.
Zanimljivo je da u suvremenom
zapadnom društvu kao oblik bijega
od krize vrlo rijetko vidimo neuro-
tske konverzivne reakcije, odnosno
histerične poremećaje.
Da li je tome „krivnja“ (odnosno
„zasluga“) sve veća medikalizacija
bilo u vidu anksiolitika ili antide-
presiva, teško je reći. Prateći epide-
miološke podatke, te uspoređujući
stope pojavnosti bolesti, učestalost
hospitalizacija s jedne strane i s druge
strane podatke o potrošnji lijekova
(Izvješća Agencije za lijekove i
uzroka
bolničkog liječenja zbog mentalnih
poremećaja čine alkohol izam
(23,6%), depresivni poremećaji
(9,7%) i reakcije na teški stres
uključujući PTSP (8,9%). Porast
hospitalizacija zbog PTSP-a raste sa
odmakom od masovnih traumatskih
događaja, tako da je primjerice
najveća stopa bila 3 godine nakon
završetka Domovinskog Rata, te su
sukladno tome moguće projekcije na
trenutnu društvenu krizu, tako da
na j već i va l por as t a s t r esom
uzrokovanih mentalnih i psihičkih
bolesti možemo očekivati iza
2012/2013. godine.
medicinske proizvode) vidljivo je da
je od 2004. do 2008 g. Nastupio
porast hospitaliziranih pacijenata
zbog poremećaja raspoloženja, te
bolesti ovisnosti (alkoholizam,
opijati). Dolazi do povećanja
potrošnje lijekova koji imaju učinak
na živčani sustav, posebice sedativi
(benzodijazepini) u kako u vanbo-
lničkom, tako i u bolničkom
tretmanu. Ovi parametri ukazuju na
krizu koja je vidljiva kroz medicinski
sustav već unazad nekoliko godina,
budući da se kriza prvo odražava na
čovjeka, posebice vulnerabilne
(ranjive) pojedince, ranije nego što je
to vidljivo na nivou populacije. Nivo
potrošnje lijekova koji djeluju na
CNS (psihoaktivni lijekovi) prema
zadnjim podacima od 2004. do 2008.
godine porastao je za 6,5% te
potrošnja psihoaktivnih lijekova, koji
čine oko 15,6 % ukupne potrošnje
svih lijekova u RH sada čini iznos od
preko 650 millijuna kuna (oko 90
milijuna eura)! Očekuje se da će taj
iznos i dalje rasti.
Društveni pesimizam dodatno,
otežava svakodnevni život u (pre)za-
duženim obiteljima. Stres išče-
kivanja gubitka posla, pogotovo ako
zahvaća kompletan (proizvodni) sloj
dodatno povećava tjeskobu i poslje-
dične somatske bolesti, pogotovo ako
ne postoji mogućnost prilagodbe
(prekvalifikacije) što je povijesno
gledano, često rezultirao masovnim
štrajkovima (primjer štrajk rudara u
Velikoj Britaniji koji je bio ugušen od
stranke premijerke Margarat Tacher).
Kriza u slojevima radnika (poslo-
primca) rezultira reakcijama depre-
sivnosti ali i bijesa, pa i agresivnih
ispada kod većeg broja pojedinaca.
Otvara se direktni neposredni
kontakt sa nesigurnošću onog sutra
koje više ne dolazi smo po sebi kao
njemu pripadajućem. Sutra pripada
nekom drugome, promišljajući sebe
iz te pozicije, čovjek otvara u sebi,
nažalost, onaj prostor koji je još
zdrav, prostor unutrašnje „slobode za
GUBITAK POSLA I MENTALNE BOLESTI