Page 37 - Vila Velebita br 19

Basic HTML Version

http://vila-velebita.hr
ČASOPIS ZA LIKU I VELEBITSKO PRIMORJE
35
Ribarica (
)
Bjelouška (
)
Smukulja (
)
Šilac (
), syn.
Zmajur (
)
Crnokrpica ili pržac (
)
Porodica ljutica (
) u Hrvatskoj je zastupljena s tri
vrste, sve su otrovne, a otrovni aparat s kojim raspolažu
smatra se najsavršenijim u životinjskom svijetu. Otrovni
aparat im je izuzetno složen pa su, ukupno gledano,
evolucijski ispred ostalih zmija svijeta. Građa tijela im je
karakteristična za otrovnice pa ih je lako prepoznati. Manje
su od neotrovnih guževa, robusnije su građe, s kratkim
repom i dobro izraženom trokutastom glavom. Imaju
okomitu zjenicu oka. Najopasniji za čovjeka je poskok,
suverenmeđu hrvatskim i europskimzmijama.
Poskok (Vipera ammodytes)
Riđovka (Vipera berus)
Planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops)
Od svih zmija koje žive uHrvatskoj poskoka ćemo najlakše
prepoznati. Osobitost mu je karakteristični roščić na vrh
nosa koji nema niti jedna naša druga zmija. Nije dugačak
kao naše najveće neotrovnice (Colubridae). Odrasli
primjerci rijetko su duži od sedamdeset centimetara, a
tijelo im je zdepasto odnosno zbito, čak robusno. Rep im je
kratak i tanak, a dobro izražena glava trokutasta ili srcolika.
Boja im je siva ili svijetlosiva, često smećkasta, a rijetko
crvenkasta ili žućkasta. Na čitavoj dužini gornje strane
tijela ističe se crna, gotovo pravilna cik-cak šara. Trbušna
strana im je uglavnom siva, sivosmeđa ili smeđežuta.
Zjenica oka je okomita, što znači da poskok vidi i po noći.
Ime je dobio po narodnom vjerovanju da skače, što je
netočno.
Natrix tessellata
Natrix natrix
Coronella austriaca
Platyceps najadum Coluber najadumdahlii
Malpolon insignitus
Telescopus fallax
Viperidae
Opis
Porodici ljutica (Viperidae) pripadaju:
Poskok (Vipera ammodytes)
Rasprostranjenost i staništa
Način života i ponašanje
Na europskomkontinentu poskoci žive u južnojAustriji,
sjevernoj Italiji, Hrvatskoj i na čitavom Balkanskom
poluotoku i u Rumunjskoj, a u Aziji su rašireni preko
Turske i Sirije sve doKavkaskog gorja.
U Hrvatskoj je poskok rasprostranjen cijelim obalnim
područjem, po nekim većim otocima i na
kontinentalnom dijelu, tamo gdje god ima pogodnih
staništa.
Na Velebitu je izuzetno raširen i čest, gotovo da nema
takvog tipa staništa na kojem ne obitava, od morske
obale preko podgorja do najviših vrhova, pa sve do
Ličke zaravni.
Zadržava se na sunčanim, ali i na zaklonjenim
sjenovitim stranama brdskog masiva, po dolinama,
kamenitim vrletima, zapuštenim selima, šumama,
grmoliko-krševitim padinama, u blizini vode, šikarama,
uz putove i drugdje. Ako su pogodni uvjeti, dugo ostaje
na odabranom staništu.
Poskok se polagano kreće, čak i onda kada je prisiljen na
uzmicanje, pa se slobodno može reći da je najsporiji
među zmijama. Zbog svoje tromosti lako ga se može
uhvatiti i izloženiji je stradavanju. Nije plašljiv, pa
prilikom susreta s čovjekom najčešće ne bježi, ostaje