Page 42 - Vila Velebita br 19

Basic HTML Version

2
Vila Velebita / Br. 19 (111) - Travanj, 2011.
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
40
Još ponešto od osobnih zapažanja
Najveći poskoci koje sam našao na Velebitu bili su
dužine oko 90 centimetara i na nadmorskoj visini većoj
od devetsto metara. Jedan takav primjerak na srednjem
Velebitu u napuštenom selu Mliništu (1000 n/m) bio je
modrikasto siv, drugi, na 1100 n/m pod brdom
Ljuljačka kod sela Radlovca, isto tako na srednjem
Velebitu, bio je izrazito žute boje tako da mu se leđna
šara jedva nazirala, a jedan primjerak na Baškim
Oštarijama bio je crven poput cigle. Boja tijela
poskocima na Velebitu nije bila redovito prilagođena
prostoru na kojemžive.
Nalazio sam poskoke na Velebitu skoro obavezno uz
različita nakupljališta vode: uz potoke, kamenice,
bunare, i na močvarnim tlima. Isto tako sam ih znao
zateći visoko na stijenama Dabarskih kukova, ne
sjećam se, međutim, da sam poskoka ikad vidio za
ljetnih vrućina na izrazito ljutom kršu kad je
temperatura prelazila 25°C.
Na sunčanoj primorskoj padini Velebita viđao sam
poskoka usred zime, što bi moglo značiti da na toplijim
prostorima rasprostranjenosti ne hibernira.
Poskoci koje sam držao u terariju nisu htjeli uzimati
hranu, ponuđenog miša bi samo usmrtili, od njih
pedeset samo je jedan uzeo obrok. Poskoci doneseni u
terarij odmah bi iz sebe izbacili svu probavljenu i
neprobavljenu hranu kako si se lakše izvukli van kroz
kakvu usku pukotinu. Neki odrasli primjerci su mi tako
pobjegli kroz otvor širine svega 8 mm što je naizgled
neizvedivo. Za deset ugriza poskoka koje sam zadobio
isključivi sam krivac, dva su bila žestoka i zamalo su
me stajala glave, ostali osim malo izgubljene krvi nisu
ostavili posljedica.
Za izvlačenje otrova iz tijela s ugrizenog mjesta meni
se dobro pokazala šprica od injekcije kojoj je odrezano
dno. Povlačenjem unatrag stvara se vakuum
neusporedivo jači od ostalih sredstava i dobar je kao
priručni alat za pružanje prve pomoći.
Poskok je:
kao i ostale hrvatske zmije zaštićen Zakonom o
zaštiti prirode.
je najveća hrvatska i europska zmija otrovnica.
je najotrovnija zmija Hrvatske i Europe.
posjeduje najveću količinu otrova od svih ljutica
(Viperidae) u Europi.
posjeduje najsavršeniji otrovni aparat.
kao i ostale otrovnice leže žive mlade (viviparna
životinja).
je kao i svi gmazovi promjenjive tjelesne
temperature, ovisne o temperaturi okoliša
(poikilotermna životinja).
vidi i po noći pa spada ne samo u danje (diurnalne),
već i noćne (nokturalne) životinje.
kao i ostale zmije nema pokretne kapke pa ne može
zatvoriti oči.
kao i ostale zmije nema slušnoga aparata, ali dobro
«čuje» vibracije s tla koje se prenose pomoću
donje čeljusti koja je povezana sa srednjimuhom.
nije agresivna zmija, ugrizom se brani isključivo u
samoobrani.
u oko 30%ugriza ne ispušta otrov
glasno puše kad je u životnoj opasnosti, to je
ujedno posljednja, ali džentlmenska opomena da
bi mogao napasti. Čegrtuša to isto čini svojom
«zvečkom» na repu, a kobra širenjemvrata.
ne skače, a ime je dobio po krivom vjerovanju u
narodu da to čini.
često se penje na nisko drveće.
spava zimski san (hibernira), a za dugih ljetnih
žega spava ljetni san (estivira).
ima otrov koji mu je uglavnomhemotoksičan.
ugriz mu je smrtonosan u svega nekoliko
postotaka od ukupnog broja ugriza.
smrtnost može nastupiti i zbog pojave šoka
nastalog zbog cirkulacijskog šoka.
ima otrov koji osušen može biti stabilan
desetljećima.
Kratki podsjetnik
Ovo je samo dio iz knjige «Poskok i ostale zmije Hrvatske - knjiga 2» autora Vlade Prpića objavljene u samostalnoj
autorskoj nakladi.
Fotografije: Hrvoje Čop, Biljana Janev Hutinec, Boris krstinić, Dragan Pelić, Ivo Peranić, Vlado Prpić, Konrad
Mabert.
©
Sva prava pridržana.
Dijelovi ov
ne smiju se reproducirati ili koristiti u bilo kojem obliku bez pisane dozvole autora.
og teksta
U slijedećem broju: «Ostale zmije hrvatske»
Za Vilu piše: Vlado Prpić - Prpa