Page 44 - Vila Velebita br 19

Basic HTML Version

2
Vila Velebita / Br. 19 (111) - Travanj, 2011.
VI LA
E
L
E
B
I
T
A
42
Poštovani čitatelji!
Objavljujemo neke od hrvatskih domoljubnih pjesama napisanih između 1831. i 1941. godine čiji su autori
poznati Hrvatski pjesnici. Većina pjesama nikad nije ušla u školske udžbenike poslije 2. svj. rata u vrijeme
komunističkog režima.
t
i it t lji
j lj j
t i
lj
i j
i i i
. i
.
i
iji t ri
ti
t i j i i.
i j
i
ij l
l
i
lij . j. t ij
i ti
i .
Stara pjesma
O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,
O, taj puk, što dnevno veći sljepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum, koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce, koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi?
Usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrcati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok sam stranac, majko, tihu propast sprema
Antun Gustav Matoš
Zavjet
Ne ljubit tebe mučenički dome,
Za tebe ne dat isti život svoj,
Oj kak’ bih mogo, kad na tlu tvome
Sa mlijekom majke duh usisah tvoj?
Da, ljubim tebe, al ljubavi sila
Ne da mi gledat da robuješ ti;
Već sjeća me, da i u moji’ žila
Prevruća krvca za osvetom vri.
Al mladom brzo skršili bi krila,
Jer dosuđeni joj nij’ došo čas
Al nij’ daleko, domovino mila,
Pa sunce Božje grijat će i nas.
A kad se narod na osvetu sjati,
I ja ko sinak ustati ću tvoj,
Pa s milim Bogom, s milimi Hrvati
U osvetnički pohrlit ću boj.
Tad vrele krvce poteći će mnogo,
A smrt će harat, čudit će se svijet;
Nu tko tad smrti bojat bi se mogo,
Kad za dom mili slatko je umrijet.
Pa makar pao - za te past ću milu,
Slobodno mrijet ću - ne ko crni rob,
A ti tad, majko, u slobodnom krilu
Poginulom ćeš sinku dati grob.
Silvije Strahimir Kranjčević