Page 59 - Vila Velebita br 19

Basic HTML Version

http://vila-velebita.hr
ČASOPIS ZA LIKU I VELEBITSKO PRIMORJE
57
U
novijoj povijesti nije poznato da je igdje u
svijetu policija odigrala tako značajnu ulogu u
stvaranju i obrani svoje države kao što je to
učinila hrvatska policija. Pred dvadeset godina 5.
kolovoza 1990. na prostorima Policijske akademije u
Zgrebu postrojene su dvije bojne s ukupno 1698
pripadnika, polaznika tečaja „Prvi hrvatski reda-
rstvenik“. Puni domoljublja i samopouzdanja, ti
dragovoljci, prvi hrvatski redarstvenici tada su bili
spremni na žrtvu, bespogovorno služenje svome narodu,
na obranu reda i mira nove, demokratske hrvatske države
koja se tek budila.
Time su prvi hrvatski redarstvenici polaznici tečaja „ Prvi
hrvatski redarstvenik“ postavili temelj i bili začetak,
najzaslužniji su za stvaranje današnjih Hrvatskih
oružanih snaga i hrvatske policije. Postrojbe iz sastava
Prvog hrvatskog redarstvenika već tijekom rujna 1990.
godine suzbile su pobunu dijela srpskog stanovništva na
Banovini (Petrinja, Glina, Kostajnica, Dvor na Uni).
Hrvatski policajci i redarstvenici, pripadnici te postrojbe
ujedno su bili jezgro formiranja Antiterorističke jedinice
Lučko, Jedinice za posebne namjene Rakitje koja je
prerasla kasnije u 1. gardijsku brigadu HV-a, vojne
policije na Tuškancu te mnogih specijalnih postrojbi
MUP-a i prvih brigada ZNG-a, a upućeni su i u policijske
uprave i postaje diljem Hrvatske u obavljanje
redarstvenih poslova i zadaća. Pripadnici Prvog
hrvatskog redarstvenika hrabro su sudjelovali u svim
akcijama i operacijama tijekom Domovinskog rata,
posebice 1990. i 1991. godine . Ponajbolji stručnjaci
današnjih hrvatskih oružanih snaga i policije potekli su,
bili su prvi hrvatski redarstvenici. Stoga su prvi hrvatski
redarstvenici, istinski i iskonski hrvatski branitelji koji su
dali neizmjeran doprinos velikoj hrvatskoj pobjedi u
Domovinskome ratu , stvaranju naše današnje neovisne i
demokratske hrvatske države.
Povijesne okolnosti u kojima su se okupili Prvi
hrvatski redarstvenici
Od druge polovice 1989. i u Jugoslaviji je postojala
deklarativna suglasnost da se izvrši demokratizacija
društva i uvede politički pluralizam, a pod utjecajem
raspada komunizma i socijalizma od tadašnjeg
Sovjetskog saveza od zemalja njegova istočnoga
europskoga bloka. Događaji koji su pratili zakonodavna i
ustavna rješenja toga pitanja u bivšoj Jugoslaviji, u stvari,
titoističkoj diktaturi nesumnjivo su govorili kako srpski
vladajući politički krugovi neće olako pristati na
konfederalne odnose unutar te i takve Jugoslavije u kojoj
su oni, Srbi živjeli svi u jednoj državi i temeljem toga
koristili mnoge privilegije. Stoga poglavito nikako nisu
pristajali na osamostaljivanje pojedinih ex-jugosla-
venskih republika.
Približavanjem prvih višestranačkih izbora nakon
desetljeća komunističkog jednoumlja, opća situacija u
pojedinim dijelovima Hrvatske postajala je sve napetija.
Tako su neposredno pred prve višestranačke izbore
osvanule i prve barikade u selu Berak u vukovarskom
kraju koje su postavili mještani Srbi, a s ciljem ometanja
izbora. Nakon što je na prvim višestranačkim izborima
pobjedu odnio HDZ-a na čelu s predsjednikom dr.
Franjom Tuđmanom, tijekom primopredaje vlasti u
Zagrebu kao demonstraciju sile tadašnja JNA je na
"redovnu vojnu vježbu" uputila padobranski puk koji se
smješta u Zračnu luku Pleso. Već tijekom lipnja i srpnja te
1990. srpski politički predstavnici u Hrvatskoj javno i
nedvosmisleno su odbacivali prijedloge Amandmana na
Ustav tadašnje još Socijalističke Republike Hrvatske
(SRH) dajući novoj hrvatskoj vlasti jasno do znanja da će
upotrijebiti sva sredstva, pa i nepolitička, za ostvarivanje
svojih ciljeva, ne prihvaćanja nikakve hrvatske države
kao svoje domovine.
U takvim okolnostima početkom srpnja 1990. godine
Predsjedništvo, još uvijek SRH, donosi odluku o
formiranju lojalne oružane sile, kao garanta provođenja
političke volje legalno izabrane nove hrvatske vlasti. No,
trebalo je riješiti pitanje legalnosti i legitimnosti takve
oružane sile, kako prema tadašnjim republičkim, tako i
prema saveznim zakonima. Slovenski model jačanja
Teritorijalne obrane u Hrvatskoj nije
mogao biti sproveden zbog činjenice da je
tijekom svibnja 1990. Hrvatskoj oduzeto
oružje TO pa bi svako naoružavanje bilo
nelegitimno, a također i zbog dvojne
odgovornosti TO, kako republičkim
organima, tako i tadašnjem Saveznom
sekretarijatu za narodnu obranu. Uporište
za formiranje hrvatske oružane sile, prvih
hrvatskih redarstvenika ipak je mudro
pronađeno u čl. 25 ondašnjeg Zakona o
unutrašnjim poslovima u kojem je
zakonodavac davao ovlast republičkom
sekretaru za „unutrašnje“ unutarnje
poslove da po potrebi društvene situacije,
odnosno političkog stanja formira onolik
broj jedinica posebne namjene, koliko