Page 61 - Vila Velebita br 19

Basic HTML Version

http://vila-velebita.hr
ČASOPIS ZA LIKU I VELEBITSKO PRIMORJE
59
Sjećanja:
Bili smo odabrani da iznesemo teret stvaranja hrvatske
države
Prvi hrvatski redarstvenici Drago Dražetić, danas
policijski službenik, vođa sektora u I. Policijskoj postaji
PUZ-a i Vlado Marić, umirovljeni bojnik MORH-a
dozivaju sa sjajem u očima, radošću i ponosom u
sjećanje 5. kolovoza 1990. kada su se obojica bili u
Ševetošimunskoj među 1800 prvi put postrojenih
hrvatskih redarstvenika. Taj dan pamte kao i dane
provedene uDomovinskome ratu za cijeli život.
Njihove su priče slične utoliko što su obojica te 1990. bili
dvadesetogodišnjaci tek izašli iz tadašnje tzv. JNA.
Doživjevši i vidjevši tamo što se sprema hrvatskome
narodu i državi, a odgajani u hrvatskim obiteljima s puno
domoljublja, bez dvojbi, znali su što žele, odazvali su se
zovuDomovine i postali prvi hrvatski redarstvenici.
Drago nam otkriva kako je iz svog Pougarja mjesta
između Travnika i Jajca u BiH s prijateljem došao u
Zagreb na liječnički pregled, potom na Policijsku
akademiju. Otac, je kaže, zbog njega imao i problema
tada u Bosni, spočitavali su mu kolege na poslu zbog
sina, koji je otišao u Zagreb među „Tuđmanovce“. No
Dragu ništa nije moglo pokolebati u nakani da postane
hrvatski redarstvenik. Posebno ističe kako je među
svima njima dragovoljcima, polaznicima tečaja tada
vladala ljubav, jedinstvo i zanos, kako ih ništa nije moglo
spriječiti u odlučnosti da budu hrvatski redarstvenici.
Po završetku dvomjesečne redarstveničke obuke 5.
listopada 1990. s još dvanaestoricom kolega Drago je
raspoređen u I. PP u Zgrebu i tu ostao hrvatski policijski
službenik. S kolegama iz svoje zagrebačke PP odlazio je
dragovoljno na bojišnicu u mnoga mjesta, posebice
tijekom 1990. i 1991. te tu izdvaja svoje sudjelovanje u
akciji u Dvoru na Uni, u uspostavi PP Plitvice i PP u
Kostajnici . Žali i tugom za svojim poginulim
prijateljima, redarstvenicima. Tijekom rata u BiH Drago
je izgubio oca, koji je poginuo kao pripadnik HVO-a u
Vitezu. Ipak, zadovoljan je onim što je, koliko je mogao
tada učinio za Hrvatsku, i on i njegova obitelj. Inače, ne
žali se, u policijskom poslu u ovih dvadeset godina
obavljao je s lakoćom razne policijske poslove i zadaće.
Pri kraju je i studija upravnog prava, obiteljski je čovjek,
otac triju kćeri. Kao dragovoljac Domovinskog rata,
branitelj u svoje slobodno vrijeme vrlo je aktivan član
Udruge prvi hrvatski redarstvenik, naime predsjednik je
podružnice te udruge za Grad Zagreb i Županiju
zagrebačku.
Vlado Marić, podrijetlom Hercegovac iz Čajkovaca kod
Slavonskog Broda također se živo sjeća kao su hrvatski
mladići u tenisicama, trapericama s hrvatskom pjesmom
na usnama, puni domoljublja, zanosa, odlučnosti za
stvaranjem i obranom hrvatske države kao prvi hrvatski
redarstvenici dolazi pred Policijsku akademiju tog 5.
kolovoza 1990. Autobusima okićenim hrvatskim
barjacima stizali su oni iz svih hrvatskih krajeva,
navlastito mnogi iz Hercegovine, Slavonije, iz cijelog
svijeta. I sada su pred njim te žive slike: „Svima njima