Page 23 - Vila Velebita br 22

Basic HTML Version

http://www.vila-velebita.hr
Drugo ognjište
Ličani u slavoniji
G
lad, ratno vrijeme, oskudica i
zeml ja koja ni je mogla
prehraniti sva usta razlog je
da su se ličani i poslije 2. svjetskog
rata selili iz Like svuda po svijetu.
Bilo je tu i prisustvo „nenarodnoj
vlasti“ pa se onda i ona povijesna
definicija ostvarila „da Lika sve
naseli a sebe ne raseli“. Ovo se
pokazalo i u Slavoniji u općini
Bizovac na Kamenicama kako zovu
ovaj dio ulice. Ime je dobilo po
oranicama koje su Ličani kupovali
kako bi se naselili.
Razgovaram s posljednjim doselje-
nim Ličanima koji su još živi i koji će
nam reći svoje utiske o doseljenju
naših ljudi u ovaj kraj. Jedan od njih
je Nikola Rukavina ili Niko po Lički,
još uvijek vitalan i zdrav a čest na
misama i nogometnim utakmicama
lokalnog kluba.
„Ljudi ovog kraja na Kamenicama a
to je dvadesetak kuća jedna do druge
kao i oni suprotno preko pruge
doseljavali su se iz Like od 1947. do
1957. godine kada sam i sam doselio
iz Kose kod Perušića. Prvi doseljenik
u ovaj kraj je Nikola Bašić koji je
kupio okućnicu od starosjedilaca
Šokaca a zatim doseljavaju Pero
Gerovac iz Švice, Ivan Ugarković iz
Kose, Pera Uremović, Nikola Bašić-
did Nikolica, Milan Štimac dolazi
1955. godine, Mile Pocrnić i ostali.“
„Rečeno nam je da u Slavoniji ima
zemlje, da je dobra i da nije dovoljno
naseljena pa smo vlakom odlazili iz
Like. Naravno, bilo je i onih koji nisu
htjeli ostaviti Liku i poći s nama. Tko
je bio iz zaselaka i sela dalje od crkve,
od mlina, od škole bio je i njemu
problem pješačiti daleko tako da je tu
bilo raznih razloga iseljenja.“
„Dolaskom u Slavoniju kupovala se
zemlja koja je bila oranica, njiva te se
prodavala kako se već netko pogodio.
Pola jutra te zemlje je koštalo oko
40000 dinara. Svi smo se prvotno
bavili poljoprivredom i stočarstvom.
SvakimposjetomLici pričalo se kako
je u Slavoniji pa su i drugi odlučili
sreću potražiti u Slavoniji a poveli su
i djecu. Neki od nas su doveli i stoku,
konje a i namještaj ako je bilo prilike.
Poznam ljude koji su počeli ovdje
život sa radom na planini Papuk u
šumama da bi zaradili i nastanili se
ovdje te započeli drugi život“
„Nas doseljenike Ličane starosje-
dioci nisu rado prihvaćali jer su
smatrali da ništa ne znamo, da u Liki
nismo radili oko zemlje, da smo
ovamo došli jer ništa nemamo a mi
smo svojim radom dokazali upravo
suprotno jer smo pomalo gradili i
kuće i pojate te sve ono što je trebalo
za novo gospodarstvo.“
„I danas kad se sastanemo mi stariji
ali i ovi mladi koji se sjećaju sjetimo
se onih koji su doselili a nema ih više
živih, sjetimo se Mićice Tonkovića,
Draje, Mije Gerovca, dida Nikolice
sa traktorom, Milana Štimca, Ilije
Rukavine ali i Jose Pocrnića koji je
nedavno umro. Sa suprotne strane od
naših kuća iza ceste i pruge nalazi se i
nekoliko kuća isto tako naših Ličana
kao što su: Draškovići, Nikola
Rukavina s obitelji, Bartol Srdar s
Djed Niko Rukavina
Kamenice (mala Lika); redom ku
ć
a do ku
ć
e Rukavine, Štimci, Uremovi
ć
i, Tonkovi
ć
i, ...
21