Page 28 - Vila Velebita br 22

Basic HTML Version

Vila Velebita / Br. 22 (114) - Prosinac, 2013.
Objavljujemo neke od hrvatskih domoljubnih pjesama napisanih između 1831. i 1941. godine čiji su autori
poznati Hrvatski pjesnici. Većina pjesama nikad nije ušla u školske udžbenike u vrijeme totalitarnog
komunističkog režima.
ŽRTVAMA
Cijel Vamživot bio napor ljuti
Za slobodu, za hrvatska prava:
Al najljepšimvijencempo sto puti
Mučenička smrt ga ovjenčava.
Rodna zemlja većVas davno krije,
ZaluduVas smjelamiso traži:
Genij roda gorke suze lije
I nadVašimgrobom stražu straži.
Pust je grob to, kano pusti kamen,
Ali nad njim tajna iskra svijetli,
Tajna iskra sinut će u plamen
I sve prave Hrvate zanijeti ...
Cvijeća nema, da taj grobVamkiti,
Al nećemo toga zaman žalit:
Već će na njem rujnog cvijeća biti,
Mi ćemo ga žarkomkrvlju zalit!
Vi ste pali, junački ste pali,
Kao negda djedovi Vam stari,
Jerbo niste podnositi znali,
DaVas gaze ------ i ---------!
Al zahvalnost je li bar kolika?
Ah, preteške s njeme tugemore;
Vamna grobu nema spomenika,
Hrvat seljak nad njimplugomore!
Ali nad njim tajni vjetrić kruži
I Hrvatskomčudne glase vije;
- Krv nevina jošter k nebu tuži,
Jošter ona osvećena nije! -
Šuti, vjetre! mi smo na životu,
Makar kako žalosnom i nujnom,
I mi ćemo oprattu sramotu,
Oprati je našomkrvlju rujnom.
Crni petak nije već daleko,
Crni petak izdajničkom rodu,
Pa će ljuto, ljuto stradat neko,
KadHrvati potraže slobodu.
Oj slobodu! za koju ste živi
Žrtvovali svoju sreću na svijetu!
KadHrvatska zasine slobodom
Dignut ćeVam tek spomenik dični,
i mi ćemoVašim smrtnimgodom
Zaklinjat se: bit Vamvazda slični!
Ado tada, nek ko zvijezdamila
Vaša spomen našimnebomblista,
Nju nemože bar nijedna sila
Istrgnut nam, a iz srca čista! ...
August Harambašić
Poštovani čitatelji!
26