Page 29 - Vila Velebita br 22

Basic HTML Version

http://www.vila-velebita.hr
Ratni sanitet u Gospiću
Razgovor sa osnivačem i načelnikom saniteta prof.dr.sc. Milanom Vrkljanom
Marić:
Već par godina dogovaramo
se za ovaj razgovor. Iskreno se
veselim što ste pristali. Zašto ste
3.09.1991. godine došli uGospić?
Vrkljan:
Bilo je jasno da se sprema
agresija na RH. Na Medicinskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje
sam tada bio asistetent, tadašnji
dekan Prof.dr.sc. Ivica Kostović
pozvao je manji broj mladih liječnika
za koje je znao da su domoljubi i
zamolio nas da se organiziramo i
pomognemo oko formiranja ratnog
saniteta. To je bio hrabar potez
dekana Medicinskog fakulteta jer je
konačni ishod sukoba koji je bio na
vidiku bio potpuno neizvjestan.
Paralelno s tim studenti i mladi Ličani
porijeklom iz Gospića i Perušića
pripremali su odlazak dragovoljaca u
Liku. Okupljanje dragovoljaca u
Zagrebu organizirali su Josip Mili-
nković, Josip Vrkljan, Joso Borovac,
Renato Johman, Nikica Vrkljan-
beks, Milan Rendulić, Ivica Špelić,
Ivica Zdunić, Milan Brklja-čić-Crni,
Pave Pavelić, Nikola Brkljačić i ja.
Planiranje i aktivnosti oko odlaska u
Liku događali su se u mom tadašnjem
stanu u Ozaljskoj 140. Slijedećih par
dana uz logistiku MUP-a Zagreb u
Gospić i Perušić pošle su dvije
skupine dragovoljaca, prva od 127 i
druga od 86 dragovoljaca. To je bilo
vrijeme silnog domoljubnog zanosa.
U kratko vrijeme napravili smo četiri
oklopna vozila koja su krenula u
Gospić kada i mi. Oklopna vozila
„Krešimir“, “Tomislav“ i „Domagoj“
dobili su ime po hrvatskim kralje-
vima a „Hrvoje“ po sinu jednog od
organizatora Josipa Milinkovića.
Velik dio ovog pothvata da se naprave
oklopnjaci od „Tatri“ iznijeli su Josip
Milinković, Josip Vrkljan i Renato
Johman jer su imali dobre veze u
Industrogradnji.
Marić:
Kako ste krenuli u Gospić,
JNA je još bila u RH?
Vrkljan:
Krenuli smo iz Zagreba u
sumrak iz sigurnosnih razloga. U
koloni su bila tri autobusa, četiri
oklopljene Tatre i kombi koji sam ja
dobio od Zagrebačke banke za
potrebe budućeg saniteta. Istu večer
imali smo prvo vatreno krštenje jer
smo ušli u unakrsnu vatru branitelja
Karlovca sa četnicima. Nakon toga
putovali smo cijelu noć do Rijeke.
Slijedeće jutro doživio sam takav
pozitivni emocionalni stres da ću ga
pamtiti za cijeli život. U prolasku
kroz Crikvenicu naša kolona je
polako napredovala a u isto vrijeme
počeli su se građani okupljati uz cestu
sa hrvatskim zastavama. U jednom
trenutku toliko je ljudi bilo na cesti da
smo jedva prošli dalje. Mnoge žene
su dolazile i nudile nam hranu i piće.
Mnogi, iz kolone i uz cestu su plakali.
Marić:
Došli ste u Gospić koji je par
dana prije toga napadnut. Što ste
zatekli?
Vrkljan:
Situacija je bila konfuzna
ali određeni manji broj ljudi počeo se
organizirati. Osjetila se pozitivna
energija, vjera da se Gospić može
obraniti. Javio sam se u improvizirani
Prof.dr.sc. Milan Vrkljan
dr Milan Vrkljan, na
č
elnik saniteta
27