Page 4 - Vila Velebita br 22

Basic HTML Version

Vila Velebita / Br. 22 (114) - Prosinac, 2013.
2
Interview sa vlasnikom Jakovom Tomljenović
oduzeće specijalizirano za
P
proizvodnju i trgovinu ure-
dskog namještaja, koje je već
više od dva desetljeća prisutno na
domaćem i inozemnom tržištu sa
jasnom pos lovnom pol i t ikom,
proizvodno - prodajnom i marke-
tinškom strategijom, te ima ugled
renomirane tvrtke u branši. 2006.
godine firma je uspješno stekla ISO
9001 certifikaciju koja se obnavlja
svake godine.
«Velinac» zapošljava 60 djelatnika
odgovarajuće kadrovske strukture i
stručnosti te kontinuirano ulaže u
njihovo obrazovanje i osobni napre-
dak. Posebno se ističe perspektivan
mlađi kadar koji već posjeduje
značajno iskustvo na području
trgovine i prodaji namještaja, čija
stručnost dolazi do izražaja već niz
godina na našem tržištu, jer svakom
kupcu nudimo (bez obveze na
kupnju), projektiranje interijera,
konzalting kao i otklanjanje svih
mogućih nedostataka pr i l ikom
obavljanja posla.
Vila velebita:
Gospodine Tomlje-
nović, Ličanin u Jaski, kojim putem
ste se našli ovdje gdje sad živite?
Tomljenović:
Rođen sam 11.06.1938
god. u Šušnju, 11 km od Karlobaga i
29 kom od Gospića. U porodici nas je
bilo osmero: roditelji, djed i baka, te
četvero djece. Kad je rat počeo bili
smo mi djeca stari 1,3, 5 i 7 godina.
Djed i baka po 76 godina s tim da je
djed bio vrlo lošeg zdravlja.
Vila velebita:
Obitelj je živjela u
Šušnju ?
Tomljenović:
Otac je živio poslije
Drugog rata na Sušaku. Dobro se
snalazio, ali se početkom tridesetih
morao vratiti u Sušanj. Nepisano
pravilo je važilo da najmlađi sin živi
sa roditeljima. Budući da djed nije
želio ići u Sušak, otac se morao vratiti
kući. Nekada su se ta pravila odnosno
običaji striktno poštovali.
Vila velebita:
drugi svjetski rat
dočekali ste kući kao dijete?
Tomljenović:
Sjećam se, sa nepune
tri godine, detaljno panike kada je
stigla vijest o početku rata. Svi su
trčali ili jurili zapregama kući, žene
su plakale i u ušima je odzvanjalo
samo rat…rat…
Vila velebita:
koliko se sjećate tih
događanja?
Tomljenović: U te četiri godine sve su
se vojske u selu promijenile. Nijemci,
ustaše, Talijani i na kraju partizani.
Nije bilo borbi u selu, ali na okolnim
brdima dosta često. U našoj kući kao i
kratko za vrijeme Domovinskog rata
uvijek je bilo zapovjedništvo vojske.
Takva je lokacija kuće, usred sela
ispod manjeg brda udaljena nekih
Jakov u Parizu 2005.
Hrvatska tvornica uredskog namještaja
Hrvatska tvornica uredskog namještaja