Page 16 - Vila Velebita br 23

Basic HTML Version

Vila Velebita / Br. 23 (115) - Prosinac, 2014.
14
jećima branili Europu od Turaka. Nakon krvavih
borbi na srednjem toku rijeke Drine u kolovozu i
rujnu 1914. prebačeni su u borbe na planini Ro-
maniji kako bi protjerali Srbe i Crnogorce iz Ju-
goistočne Bosne. Zajedno s ostalim snagama us-
pijevaju izvojevati pobjedu i krenuti prema Drini
kako bi s ostalim snagama krenuli prema Užica-
ma. Treba napomenuti da je u ovim operacijama
naša 79. lička pješačka pukovnija, poznatija kao
„Jelačićevci“, zbog nedostatka snaga bila razdvoje-
na na dva pravca. Dvije bojne – 3. i 4. - vodit će
borbe u okolici Beograda, a dvije – 1. i 2. - pod
zapovjedništvom iskusnog i prekaljenog zapovjed-
nika pukovnije brigadira Franza Schöbla u isto će
vrijeme kao taktička grupa voditi krvave bojeve u
okolicu povijesnog bosanskog gradića Višegrada.
Ove snage su nakon bitke na Romaniji u sastavu
17. brdske brigade pod zapovjedništvom brigadira
Karpellusa, koja čini sastavni dio Gruppe FML Šn-
jarić (Drinasicherung) Tu će opet morati interven-
irati kako bi izbacili Srbe i Crnogorce iz osvojenih
područja. Jedna od tih obrambenih točaka je i vrlo
važno brdo Vihra (tt 1101).
Tijekom bojnih djelovanja I. bojna prešla je Drinu
kod Višegrada 21. studenog i bazirala se kod sela
Jarče. Idućeg dana u Jarče dolazi i II. bojna. Potom
zajedno kreću u napad. Počelo je „pipkanje“ u vidu
nasilnih izviđanja kako bi se ispitao protivnički
razmještaj i jačina snaga. Teren je izuzetno težak
za izvođenje napadnih djelovanja – svugdje visoka
brda i strmi klanci sa vrlo oskudnim komunikaci-
jama. Vojnici su bili iscrpljeni od dugotrajnih hod-
nji do bojišnice i neprestanih borbi. Neprijatelj je
stalno bojno djelovao s dominantnih položaja, što
će značajno utjecati na gubitke i moral napadača.
Međutim, situacija je zahtijevala brzo i odlučno
djelovanje kako bi se oslobodile snage za provedbu
težišnih zadaća koje su se u to vrijeme vodile na
čitavom frontu, a to je konačan poraz srpske vojne
sile i prodor Šnjarićevih snaga prema Užicu.
Dana 24. studenog odlučeno je da se ipak krene
u vrlo tešku i složenu misiju. U svitanje snage 79.
pukovnije nalazile su se u spremnom stanju na po-
laznim položajima. Prva bojna pod zapovjedništ-
vom bojnika Kuchte nalazila se nešto udaljenije
prema lijevom krilu i bez spoja sa susjedima. Za-
daća je osvojiti dominantne točke na pristupu
Pokreti vojske u planinama
prema vrhu Vihra. Najprije su napadnuti neprijatel-
jski položaji na brdu Temele (852 mnm) i područje
zapadno od njega. Napadne aktivnosti nisu urodile
očekivanim uspjehom. Zbog toga provode se dodatne
pripreme, da bi 25. studenog u 6,30 sati u jutro počeo
glavni napad. Pravac napada pod Schöblovim zapov-
jedništvom išao je preko područja Rudine - Jasen –
i okolnih uzvisina. Lijevu skupinu vodio je satnik
Perković koja je napadala uzvisinu Temele. Dok su se
vojnici uspinjali prema protivniku na njih je otvorena
snažna puščana paljba, zbog čega je napad prekinut.
Radi nemogućnosti zaklona od protivničke paljbe i
značajnih gubitaka panike i rasula. Zapovjednici
pokušavaju spriječiti rasulo Perkovićevih snaga koje
su doslovce izbačene iz uporabe. Zbog ovoga će i os-
tale snage također morati zastati.
Tijekom 26. studenog prije podne ubačene su u na-
pad skupine bojnika Paunovića i Kuchte koje su u
prethodnim borbama također pretrpjele veće gu-
bitke. Te snage broje oko 60 vojnika. Ostale snage
su u potpori i podupiru vatrom glavne pravce na-