Page 32 - Vila Velebita br 23

Basic HTML Version

Vila Velebita / Br. 23 (115) - Prosinac, 2014.
30
tava i svakako zbog činjenice da su
naprosto izrezani iz medijskog pros-
tora, baš kao što su zanemareni od
državnih institucija posljednjih 20
godina. Od njih 58, u Vukovaru je
izgubilo život 25 HOS-ovaca, šest ih
je završilo u logoru (i pridružena dva
člana). Od preživjelih, neki su kao
teški ranjenici ostali trajni invali-
di, dok su gotovo svi uglavnom više
puta „lakše“ ranjavani, uglavnom ge-
lerima ili snajperskim mecima. Sva-
ka postrojba ima svoje značenje i
ulogu u tijeku bitke za Vukovar, koja
nije počela u rujnu i nije počela s
HOS-om, ali je svakako od počet-
ka listopada poprimila jednu novu
dimenziju. O vrijednosti HOS-a
dovoljno govori i cijelo poglavlje
koje im je posvetio Mile Dedaković
– Jastreb u knjizi o bitki za Vukovar,
a čije se mišljenje može sažeti u ne-
koliko riječi: „Za njih se, doslovce,
može primijeniti ona da su došli tiho
i ušli u legendu“. Mnogo konkretnije
o značaju HOS-a može posvjedočiti
legendarni zapovjednik sa Sajmiš-
ta Nikica Burić – Samoborac, već
samim time što je non-stop bio u ul-
ičnim borbama, ali i u intervencija-
ma radi drugih problema koji su op-
terećivali obranu Sajmišta.
Nedostatak ljudi za borbu, kao i ostale
nuspojave vezane uz angažman bo-
raca na ovako teškoj bojišnici bili
su osnovni problem obrane. Svi koji
su branili Sajmište: Ose, Žuti, Pla-
vi, Crni, Bojleri, Đakovčani, vojna
policija, fragmentirane male jed-
inice poput policajaca iz Varaždi-
na ili gardista iz 1. brigade, nara-
vno i HOS-ovci, svi su oni plaćali
veliku cijenu zbog pucanja linija i
nedovoljne popunjenosti ljudstva
spremnog za okršaje. Sajmište uis-
tinu nije bilo poželjno odredište
za borbu, stoga već i podatak da su
HOS-ovci dragovoljno pristigli na
Sajmište upravo kada su počinjale
najteže bitke, dovoljno govori o nji-
hovu značaju. Nikica Burić – Samob-
orac zapamtio ih je kao takve: „Ja sam
njih prvo malo gledao, te HOS-ovce.
Onak, došli su junački u napad!’. Ma
koji napad, mislim si, kaj ovi priča-
ju!?! Pa su otišli, napravili pičvajz i
neprijatelju i sebi i vidjeli su kaj se
ustvari tu događa. Gledam ih i vi-
dim da su hrabri, posebno gledam
ove mlade i mislim si: ‘Pa kud su
ova djeca došla u vražju mater!?!’.
I gledao sam ja njih, pucalo se na
sve strane i bome im nije bilo sve-
jedno. Ali, negdje u roku od nekih
desetak dana, kada su shvatili kako
tamo stvari stoje, ovi od njih koji su
ostali mentalno jaki postali su mrt-
vi-hladni na ludnicu oko sebe.