Page 74 - Vila Velebita br 23

Basic HTML Version

Vila Velebita / Br. 23 (115) - Prosinac, 2014.
68
većinski katoličko mjesto. Ondje je sagrađena nova
crkva, veća od one srušene u Drugom svjetskom
ratu, a katoličko stanovništvo sačinjavaju pretežito
prognani katolici iz Bosne.
Krasno je našlo mjesta u ovoj knjizi zato što je
Gospa od Krasna uzeta za zaštitnicu nove biskupi-
je.
Osnivanje župe Plitvice (2013.) također je plod
Domovinskog rata. Bilo je još od kraja 19. stol-
jeća inicijativa da se ondje sagradi crkva, ali svaki
pokušaj imao je loš završetak. Izgledalo je da su
uspostavom samostalne hrvatske države konačno
nastale povoljne prilike - uspostavljena je posebna
župa i već je izgrađen pastoralni centar, ali je biskup
nedavno dobio odgovor u ravnateljstvu parka da je
Nacionalni park mogao do sada bez crkve pa može
i dalje (!).
Najveće promjene doživjela je Udbina. Katolici
su odande rastjerani i prognani još 1942. godine.
Župna crkva ne samo da je srušena, nego je na
njezinim temeljima niknula druga građevina. No
nakon „Oluje“, kao i Korenicu, Udbinu su naselili
prognani katolici iz Bosne. Vjernička zajednica je
oživjela pa je, vodeći računa o povijesnom značen-
ju toga mjesta, biskup Bogović, autor ove knjige,
pokrenuo inicijativu da se ondje izgradi Crkva hr-
vatskih mučenika. Ne samo da je projekt ostvaren
i ondje je stalni svećenik, nego je, štoviše, CHM
postala nacionalno svetište. U ovoj knjizi zabil-
ježene su glavne faze nastanka toga Svetišta i što
sve ono u sebi uključuje.
Zadnje, 13. poglavlje knjige, svojim sadržajem
također ulazi u teme kojima se bavi „Hrvatska
vjernost“: Ratni zapisi i stradanja. Tu su izražena
tri vida. Autor najprije donosi arhivsko gradivo iz
Biskupskog arhiva u Senju: župnici iz Like javlja-
ju 1942. i 1943. što se zbiva na području njihovih
župa. To izgleda kao svojevrstan dodatak onome
što je rečeno u 9. poglavlju (Crkva u Lici i Krbavi od
1941. do 1969.), gdje je riječ i o ubijenim svećenici-
ma – to su: Fran Binički, Stjepan Gabrić, Vladimir
Kargačin, Ladislav Kolarić, Bogumil Krušić, Dra-
gutin Kukalj, Mate Moguš, Vladimir Stuparić, Blaž
Tomljanović, Bruno Vernazza i Anton Žilavec.
Nakon toga Autor prilaže dva svoja putovanja
kroz „presječenu“ Liku u vrijeme Domovinskog
rata. To su njegova osobna svjedočanstva, ali je oči-
to da kao povjesničar dobro uočava što je potrebno
zabilježiti.
Zatim, kao važan doprinos ove knjige, iako
on nije ovdje prvi put objavljen, je popis šteta na
crkvenim objektima u Gospićkom i Otočkom deka-
natu u vrijeme Domovinskog rata. Uz relevantne
podatke o stradanju, priložene su i fotografije kao
trajno svjedočanstvo veličine nanesene štete.
Autor je priložio i naslove svojih ovdje neobjavl-
jenih radova o Lici, a urednik knjige Ivica Mataija u
Pogovoru je tome dodao ključnu literaturu za povi-
jest Like. Korištenje knjige i čitatelju i istraživaču bit
će značajno olakšano zajedničkim Popisom imena
osoba, mjesta i glavnih pojmova. Knjiga je objavl-
jena u sunakladništvu Gospićko-senjske biskupije i
Državnog arhiva u Gospiću. Recenzenti su dr. Ante
Bežen i dr. Željko Holjevac.
Na kraju, usuđujem se dodati da je ovo dosad na-
jvažnija knjiga za stjecanje znanja ne samo o Crkvi
u Lici, nego i o Lici općenito pa i o Hrvatskoj ter
se potpuno slažem s gradonačelnikovom željom
da ova knjiga uđe u svaku gospićku kuću. Štoviše,
ponavljam tvrdnju s početka ovoga teksta, ovu kn-
jigu bi trebala imati i čitati ne samo svaka obitelj u
Lici, nego i svaki Ličanin ma gdje bio diljem svijeta,
ali također bi bilo korisno kada bi je pročitalo što
više Hrvata, pa i ostalih građana Hrvatske. Time bi
se kod mnogih razbile razne predrasude i proširile
njihove spoznaje i o Lici i o cijeloj Hrvatskoj. Isto
tako lakše bi razumjeli neke prošle događaje pa i
najnovija dramatična zbivanja s Hrvatima i u Hr-
vatskoj i u Bosni i Hercegovini.
Anđelko Kaćunko